logo
bios

Dogodilo se na današnji dan – 19. april

Objavljeno prije 1 mjesec . u čet, apr 18th, 2019

19. april (travanj) (19.4.) je 109. dan godine po gregorijanskom kalendaru (110. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 256 dana.

Događaji

1587 – Engleski gusar, a kasnije i admiral, ser Francis Drake, ušao je u luku Cadiz i potopio špansku flotu.

1713 – Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva, izdao je statut porodice Habsburg od nazivom “Pragmatična sankcija” kako bi osigurao prijestolje za svoju kćerku Mariju Tereziju.

1775 – Porazom britanske vojske kod Leksingtona i Konkorda počeo je američki rat za nezavisnost od Velike Britanije. Kongres SAD-a objavio je istog dana 1783. završetak rata.

1839 – Potpisan je Londonski sporazum kojim su evropske države priznale nezavisnost Kraljevine Belgije.

1911 – U Portugalu je odvojena crkva od države.

1921 – Stupio je na snagu zakon o podjeli Irske na Republiku Irsku i Sjevernu Irsku, koja je ostala dio Ujedinjenog Kraljevstva.

1932 – Vlada Kraljevine Jugoslavije donijela je Zakon o zaštiti zemljoradnika kojim je proglašen šestomjesečni moratorijum na dugove i obustavljena prisilnog zaplenjivanja imovine. Oko 709.000 seljaka dugovalo je sedam milijardi dinara, mahom lihvarima i trgovcima.

1943 – Počeo je ustanak Jevreja u Varšavi, koji je, uz više hiljada žrtava, ugušen 16. maja. njemački nacisti su tokom borbi potpuno razorili i spalili Varšavski geto, a 58.000 ljudi poslano je u koncentracione logore.

1945 – Američke trupe u Drugom svjetskom ratu zauzele su njemački grad Lajpcig.

1951 – U Londonu je održano prvo takmičenje za Miss svijeta.

1971 – Siera Leone postala republika, a Siaka Stevens njen prvi predsjednik.

1975 – Indija je lansirala prvi vještački satelit.

1984 – Lansiran je prvi kineski telekomunikacioni satelit.

1987 – Emitirana prva epizoda kultne animirane serije Simpsonovi.

1993 – Masakr u Zenici kada je od granata ispaljenih na centar Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.

1993 – Više od 80 pripadnika jedne američke vjerske sekte, uključujući njihovog vođu, Davida Koresha, ubili su federalni agenti kad su – poslije 51 dana opsade – upali u sjedište sekte u teksaškom gradu Vako.

1994 – U Francuskoj je na doživotnu robiju osuđen nacistički ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata, Paul Touvier.

2003 – Somalijski predsjednik Dahir Riyale Kahin proglašen je pobjednikom prvih višestranačkih predsjedničkih izbora u toj zemlji.

Rođeni

1801 – Gustav Fechner, njemački fizičar, filozof, psiholog i književnik
1847 – Ferdinand Fellner (mlađi), austrijski arhitekt;
1937 – Branimir Šćepanović, crnogorski pripovjedač i romansijer, novinar i publicista
1949 – Paloma Picasso, španjolsko-francuska modna kreatorica
1979 – Kate Hudson, američka glumica
1987 – Marija Šarapova, ruska teniserka

Umrli

1560 – Philipp Melanchthon, njemački reformator, teolog i filozof;

Fra Filip Lastrić  (Oćevija kraj Vareša, 1700. – Sutjeska, 19. IV. 1783.).

1824 – George Gordon Noël Byron (Džordž Gordon Noel Bajron) (London 22. januar 1788. – 19. april 1824.), engleski pjesnik.
George Gordon Noël Byron ili kraće – Lord Byron rođen je u londonskoj ulici Holles. Od rođenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron vukao je porijeklo od stare normanske obitelji, a čiji je nastariji poznati član Ralph de Buron, zajedno s Williamom Osvajačem došao u Englesku. Byronov otac se prvi put oženio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kćerke. Mlađoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jamesa I Škotskog te stoga pretjerano tašta i pomalo histerična žena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se George Gordon Noël Byron.
Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini se veoma strastveno zaljubljuje u djevojčicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladić Byron se od 1801. do 1805. godine školovao u Harrowu. Tu se zaljubljuje u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.
Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U junu odlazi na put po Portugalu, Španiji, Grčkoj, tadašnjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grčka) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.
Dvije godine kasnije Byron se vraća u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. augusta 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi lord se 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujući tim djelima vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaća Byronovu bračnu ponudu. Sljedeće godine (1815.) Byron se ženi svojom izabranicom. U novembru iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kćerka. Neposredno nakon njenog rođenja, Byrona napušta supruga optužujući ga zbog incestuozne ljubavi s polusestrom Augustom.
Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. aprila napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u aprilu 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.
Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i saradnje s karbonatima Byron je protjeran iz Pise te je 1822. godine, u septembru, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) – parodija na istoimenu pjesmu Byronova savremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i poglavarom sotonske škole. Nakon 14. jula 1823. Byron iz Geneve kreće u Grčku i 4. augusta iskrcava se u Kefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. Umrijećemo ovdje ili marcijalno ili močvarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Maurocordatu.
Godine 1824. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. januara, a već 19. aprila Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo prenešeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya.

1882 – Charles Robert Darwin (fonol.:Čarls Robert Darvin) (12. februar 1809 – 19. april 1882) je britanski naučnik koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Darwin je rođen u mjestu Shrewsbury, grofovija Shropshire 12. februara 1809. godine kao peto dijete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve strane bio je u 18. vijeku dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin. Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emmom Wedgwood, a nešto kasnije preselio se na malo imanje Down House izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo u ranom djetinstvu.
Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Notebooks on the Transmutation of Species (Bilješke o transmutaciji vrsta). Darwin se u svome stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao An Essay on the Principle of Population (Esej o principima populacije) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društvena događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.
Naredna dva desetljeća radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-historijskim projektima (Darwin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Darwin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Russel Wallace, mladi naturalist koji je nezavisno od Darwina došao do istog zaključka. Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom On the Origin of Species (O porijeklu vrsta). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno štampano još šest izdanja (Darwin ju je pripremao pune 22 godine).
Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.
Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: The Variation of Animals and Plants Under Domestication (1868.; Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uvjetima), The Descent of Man (1871.; Porijeklo čovjeka), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872.; Izražavanje emocija među životinjama i ljudima) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872.; Porijeklo čovjeka i selekcija s obzirom na seks). Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darwin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent.

1967 – Konrad Adenauer, njemački političar i državnik;

www.magazinplus.eu – Wikipedia

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh