Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 15. januar

15. Januar (15.1.) je 15. dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 350 dana (351 u prijestupnoj godini).

Događaji

1535 – Henri VIII proglasio je sebe poglavarom anglkikanske crkve, državne crkve u Engleskoj. Ova crkva nastala je raskidom engleskog kralja Henrija VIII sa papom Klimentom VII, Zakonom o suprematu.
1582 – Poljska i Rusija, uz posredovanje pape Grgura XIII, potpisale mirovni ugovor kojim je Rusija izgubila izlaz na Baltičko more.
1895 – U Sankt Petersburgu premijerno je izveden balet P. I. Čajkovskog “Labudovo jezero”.
1970 – Moamer El Gadafi, mladi libijski kapetan koji je uklonio kralja Idrisa u septembru 1969, proglasio se za premijera Libije.
1992 – Međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije.
1993 – Masakr u Isovića sokaku kod broja 23 počinile su srpske snage tokom opsade Sarajeva.
1998 – Milo Đukanović preuzeo je dužnost predsjednika Crne Gore.
2001 – početak rada na verziji Wikipedije.
2007 – Euro postala valuta u Sloveniji.

Rođeni

1622 – Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Molière (Pariz, 15. januar 1622. – Pariz, 17. februar 1673.),francuski scenarist, književnik jedan od velikana humoristične satire.
Rođen je u porodici imućnoh kraljevog tapetara. Veoma široko i kvalitetno obrazovanje stekao je na Klermonskom koledžu , ali se odrekao pravničke karijere i postao glumac. U Parizu je osnovao pozorišnu družinu L'Illustre Theatre (Čuveno Pozorište) za koju je prerađivao italijanske komedije i s kojom 12 godina lutajući obilazio provinciju. U početku piše farse, a prve komedije su mu u stihovima. Napisao je niz komada u prozi i stihu. Predstavnik je klasicizma. Ismijavao je ondašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost aristokracije i gramizivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva. Moliere je razvio italijansku komediju intrige u društevnu komediju i komediju običaja s tragikomičnom pozadinom u kojima veličina komičnog doseže dimenzije tragičnog. Godine 1660. preuzeo je kraljevsko pozorište u Parizu.

1902 – Nâzım Hikmet, turski pjesnik i dramatičar
1902 – Saud ibn Abd al-Aziz, saudijski kralj
1906 – Aristoteles Onassis, grčki brodovlasnik
1918 – Gamal Abdel Naser, egipatski političar i državnik

1924 – Hamdija Pozderac je bio bosanskohercegovački političar, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik ustavne komisije SFRJ 1970-ih i 80-ih godina. Rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu i to pod imenom Muhamed. Imao je tri brata (Hakija, Sakib i Ismet), te četiri sestre (Bekira, Fatima, Sadeta i Zuhra). Još za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja se uključio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. U 8. krajiškoj narodnooslobodilačkoj udarnoj brigadi bio je sekretar bataljonskog i brigadnog komiteta SKOJ-a, a zatim član Oblasnog komiteta USAOJ-a i SKOJ-a za Bosansku krajinu. Početkom 1944. godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ Bihać.
Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. i odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a.
Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1965. godine je bio član CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971 do 1974 predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Bio je član Izvršnog komiteta CKSKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva CKSKJ i predsjednik CKSKBiH. Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku i da se sramno povuče iz političkog života Jugoslavije kojoj je posvetio cijeli svoj život.
Bio je visokoobrazovan, a završio je Visoku partijsku školu u Moskvi, te Filozofski fakultet u Univerziteta u Beogradu 1959. godine. Izdao je niz publicističkih i naučnih djela, a od 1961. godine je predavao opštu sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Umro je u aprilu 1988. godine u Kliničkom centru bolnice Koševo u Sarajevu i to pod i danas još nerazriješenim okolnostima.
Hamdija Pozderac se, u svom odnosu prema Bosni i Hercegovini, protivio svemu što je imalo predznak samo jedne nacije. Ono zbog čega je bio često kritikovan jeste bilo njegovo protivljenje boljem organizovanju Muslimana, ali je to, u suštini, posljedica njegovog stalnog insistiranja na zajedničkoj izgradnji i organizovanju. To je ponekad imalo loš odraz na politiku prema Muslimanima, ali se u svakom pogledu pozitivno odrazilo na sprječavanje srpskih i hrvatskih nacionalista od većeg širenja u Bosni.
Njegovo uklanjanje sa političke scene Jugoslavije kao najjačeg političara kojeg je Bosna i Hercegovina ikada za vrijeme komunizma imala, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima (kasnije Bošnjacima) status naroda unutar SFRJ.
Suprotstavio se nacionalističkim politikama kada je to bilo najpotrebnije, a u suprotnom, da nije spriječio Miloševića i slične da mijenjaju Ustav tokom 70-tih i 80-tih godina, možda Bosne danas nikako ne bi ni bilo kao nezavisne i suverene države. Hamdija Pozderac je sasvim sigurno bio prvi koji je morao biti uklonjen, da bi se mogla ostvariti ideja “Velike Srbije”. Zato je najbolje poslužila inscenirana afera Agrokomerc, koja mu je politički i presudila.

1926 – Maria Schell, austrijska glumica

1929 – Martin Luther King Junior (Martin Luter King mlađi) (15. januar 1929 – 4. april 1968) se smarta inicijatorom i vođom borbe za ljudska prava američkih crnaca tokom 60-tih godina. Rođen je 15. januara 1929. godine u Atlanti, u saveznoj državi Džordžiji (Georgiji). Baka koja ga je obožavala te brat i sestra zvali su ga kratko M.L. Taj nadimak pratio ga je kroz cijelo djetinstvo. Ime je dobio po ocu. Otac mu je bio svećenik (kasnije i upravitelj banke) i samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici. Mladi Martin bio je bistar dječak, s pet godina učio je napamet odlomke iz Biblije. Martin junior krenuo je na koledž sa 15 godina, tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima. Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama. Godine 1948. kada mu je bilo 19 godina stekao je diplomu iz sociologije i krenuo na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pensilvaniji (Pennsylvania). Diplomirao je kao najbolji u svome razredu, te je nastavio studij na Univerzitetu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz teologije – studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako kao i hrišćanstvo.
U Bostonu upoznaje i svoju buduću suprugu – Corettu Scott. I koja je kao i on porijeklom sa juga. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u Montgomeriju u saveznoj državi Alabami. U septembru 1954. godine kada se uselio u župni dvor crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina. U proljeće naredne godine stekao je doktorat teologije, a istog proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette. Uvečer, 5. decembra 1955. nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks koja je odbila ustupiti svoje mjesto bijeloj putnici, Martin Luter King postat će medijski poznat.
Bio je jedan od vođa Marša na Washington 1963., kada je izrekao svoj govor naslovljen “I Have A Dream”. Slušalo ga je 250.000 ljudi. Genijalni govornik, protivio se ratu u Vijetnamu.
Njegov govor ujediniće crnce i započeti pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada pa nadalje rasisti su ga obasipali uvredljivim i prijetećim pismima i anonimni telefonski pozivima. Bacili su mu bombu u kuću, ali samo zahvaljujući sreći njegova obitetlj je preživjela. U svom bijesu rasisti su spaliti crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno policija je više puta bezrazložno pritvarala Matina. U januaru 1957. osnovana je Konferencija južnačkog hrišćanskog vodstva (SCLC), a Martin Luter King proglašen je predsjednikom. Godinu dana kasnije (1958.) u Nju Jorku na promociji svoje knjige Korak prema slobodi, jedna duševno oboljela srednjovječna crkinja zarila mu je nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine podnosi ostavku u Baptističkoj crkvi avenije Dexter te s obitelji seli u Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi. U oktobru 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4. aprila 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee. Kada je ubijen imao je 39 godina. Sahrani Maritna Lutera Kinga Juniora prisustvovalo je preko 100.000 ljudi koji su mu došli odati posljednju počast. Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme Napokon slobodan:
Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last (Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan).
U decembru 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je obitelj King tužila Lloyda Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi odakle je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King Juniro nije bio žrtva samotnog ubojice Jamesa Earla Raya, kako se do sada tvrdilo nego žrtva šire zavjere. Porota je odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara koliko je tražila obitelj King od Jowersa. Naime, prije šest godina Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz New Orleansa. Advokat Kingovih izjavio je da nije samo mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili neki moćni ljudi iz vrha vlasti.

1958 – Boris Tadić, srbijanski političar i državnik

Umrli

1595 – Murat III, sultan Osmanlijskog carstva
1919 – Rosa Luxemburg, njemačka socijaldemokratska političarka

1955 – Isak Samokovlija (Goražde, 3. septembar 1889 – Sarajevo, 15. januar 1955) je poznati bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.
Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889 u porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki “Od proljeća do proljeća” u izdanju Grupe sarajevskih književnika.
Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.
Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”.
Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.
Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.

2000 – Željko Ražnatović ( 17. april 1952. Brežice, Slovenija – 15. januar 2000. Beograd, Srbija) također poznat i pod nadimkom Arkan je bio srpski kriminalac, optužen od strane Međunarodnog suda za za ratne zločine u Den Hagu u ratovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close