logo
bios

Dogodilo se na današnji dan – 15. april

Objavljeno prije 1 mjesec . u ned, apr 14th, 2019

15. april (travanj) (15.4.) je 105. dan godine po gregorijanskom kalendaru (106. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 260 dana.

Događaji

1912. – Britanski prekookeanski parobrod Titanic potonuo u 2 sata i 20 minuta ujutro;
1992. – Osnovana Armija Republike Bosne i Hercegovine;
1992. – Jedinice JNA, odnosno Užičkog korpusa okupirale su Višegrad;
2000 – Održana generalna skupština NSBiH, na kojoj je donesen novi statut Saveza.
2013. – Bombaški napad na Bostonski maraton;

Rođeni

1452 – Leonardo da Vinci (15. aprila 1452. – 2. maja 1519.) italijanski slikar, arhitekt, pronalazač, muzičar, kipar, izumitelj, matematičar i inženjer.
Ukratko – najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka – višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oružja, planiranje gradova.
Njegova djela “Posljednja večera” (1495-97) kao i “Mona Lisa” (1503-06) spadaju među najpopularnije i najuticajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena.
Jedinstvena slava koju je Leonardo uživao u svom životu i to, filtrirana i očišćena od strane historijskog kriticizma, ostala je neokaljana do današnjeg dana bazirana na jednakoj unikatnoj univerzalnosti njegova duha. Leonardova univerzalnost je više nego višestruka. Istina, u vrijeme renesanse i perioda humanizma, višestrukost je bila visoko postavljena kvaliteta; ali nije bila bez razloga rijetka. Mnogi drugi dobri umjetnici su je posjedovali. Leonardova univerzalnost, s druge strane, bila je spiritualna snaga, isključivo njegova, koja je generirala u njemu neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio čovjekov najviši organ čula zato jer vid sam pretvara činjenice u iskustva odmah, korektno, i sa sigurnošću. To znači da svaki fenomen koji je promatran postaje objekt znanja. Saper vedere (“znati kako vidjeti”) postaje glavna tema njegovih pročavanja čovjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost dostizala je u svako područje u kojem se koristilo grafičko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inženjer. Ali on je išao i iznad svega toga. Njegov veličanstven intelekt, njegova neuobičajena snaga opservacije, te njegovo majstorstvo umjetnosti crtanja vodilo ga je u promatranje same prirode, koju je proučavao sa metodičnošću i ubacujući logiku – u čemu su njegova umjetnost i njegova znanost bile jednako zastupljene.

1489 – Mimar Sinan, glavni Osmanlijski arhitekta u službi sultana Selima I, Sulejmana Veličanstvenog i Murata III
1642 – Sulejman II, sultan Osmanlijskog carstva
1684 – Katarina I, ruska carica
1707 – Leonhard Euler, švicarski matematičar i fizičar
1832 – Wilhelm Busch, njemački slikar i književnik
1874 – Johannes Stark, njemački fizičar
1912 – Kim Il-Sung, sjevernokorejski diktator
1920 – Richard von Weizsäcker, njemački političar i državnik
1938 – Claudia Cardinale, italijanska glumica
1949 – Ala Pugačova, ruska pjevačka diva
1959 – Emma Thompson, britanska glumica
1960 – Pedro Delgado, španski vozač Formule 1
1960 – Philipp od Belgije, hercog od Brabanta i belgijski prijestolonasljednik
1966 – Samantha Fox, britanska pop-pjevačica
1967 – Razija Mujanović, bosanskohercegovačka košarkašica
1990 – Emma Watson, britanska glumica

Umrli

1446 – Filipo Bruneleski, italijanski arhitekta, skulptor i slikar
1765 – Mihail Vasiljevič Lomonosov, ruski naučnik

1865 – Abraham Lincoln bio je američki predsjednik i političar.

Još dok je kao splavar na Mississippiju gledao lancima vezane crnce za tržište robljem, zakleo se da će ustati protiv ropstva. Kao član Kongresa (od 1847. do 1849) istupa protiv uvođenja ropstva na novim područjima Sjedinjenih Država. Godine 1854. u poznatom govoru napada Dogovor Kansas – Nebraska Bill kojim se omogućavalo ropstvo u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Iste godine učestvuje u osnivanju nove Republikanske stranke i kao njen kandidat, 6. novembra 1860. izabran je za predsjednika SAD-a.
Izbor istaknutog protivnika ropstva na čelo države bio je znak za pobunu robovlasničkom Jugu. Do marta 1861. sedam je južnih država napustilo Uniju i osnovalo konfederaciju s Davisom Jeffersonom na čelu. U aprilu iste godine počinje građanski rat koji završava pobjedom Sjevera i oslobađanjem crnih robova. Lincoln je za predsjednika izabran i na izborima 1864, a ubijen je godinu dana kasnije u atentatu koji je na njega izvršio jedan fanatični Južnjak, John Wilkes Booth.

1912 – Edward John Smith, engleski kapetan broda “Titanic”

1980 – Jean-Paul Sartre (Žan-Pol Sartr; 21. juni 1905. – 15. april 1980.), bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Sartre se opredijelio za marksističko tumačenje društva (i svijeta uopće), ali smatra da mu egzistencijalizam mora biti dopuna jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažiranje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.
Sartreovo prvo filozofsko djelo je “Bitak i ništa” (L'Etre et le neant, 1943). On tu razlikuje “Bitak po sebi”/pour soi i “Bitak za sebe”/en-soi (“Biće po sebi” i “Biće za sebe”). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.
Sartre je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet- sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložnost.
U svom drugom djelu “Egzistencijalizam kao humanizam” (L'Existentialisme est un humanisme, 1946) Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da “egzistirati” znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:
Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definira sebe kasnije.
Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini – ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:
Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj .
1998 – Pol Pot, kambodžanski političar

Wikipedia

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh