logo
SDA
SDA

Dogodilo se na današnji dan – 12. juli

Objavljeno prije 3 mjeseca . u sri, jul 11th, 2018

12. juli (srpanj) (12.7.) je 193. dan godine po gregorijanskom kalendaru (194. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 172 dana.

Događaji

1260 – Češki kralj Otakar II Pršemisl porazio je snage Bele IV u bici kod Krojsenbruna (Kroissenbrunn), na Moravskom polju
1993 – Drugi masakr na Dobrinji u ulici Hakije Turajlića 37, kada je od minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja, u redu za vodu stradalo 13 civila, a 15 ranjeno.

Rođeni

1813 – Claude Bernard, francuski fiziolog
1884 – Amedeo Modigliani, italijanski kipar
1892 – Bruno Schulz, poljski pisac
1895 – Buckminster Fuller, američki arhitekt, dizajner, filozof i pisac
1904 – Pablo Neruda, čileanski pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost
1912 – Petar Stambolić, bivši predsjednik SFRJ i nosilac ordena narodnog heroja SFRJ
1937 – Bill Cosby, američki glumac i zabavljač
1982 – Antonio Cassano, italijanski fudbaler
1984 – Gareth Gates, britanski pjevač
1967 – John Petrucci, američki gitarista

Umrli

1536 – Erazmo Roterdamski (Rotterdam 28. oktobar 1465. – Basel 12. juli 1536.), holandski humanist, književnik, filolog i filozof.
Erazmo Roterdarmski (Desiderius Erasmus Roterodamus), ili pravim imenom Geert Geerts — pogrešno je mislio da holandski geert dolazi od begeren, “željeti”, lat. desidero pa je, prema humanističkoj modi, preveo vlastito ime, i to i na latinski i na grčki — holandski humanist, književnik, filolog i filozof rođen je 28. oktobra 1465. (prema nekim izvorima 1466.) u Rotterdamu. Gotovo je sigurno da je bio vanbračno dijete, da mu je otac bio svećenik imenom Gerard; o majci se zna malo toga osim imena — zvala se Margareta. Roditelji su mu rano umrli (tokom kuge 1483), a dobio je najbolje moguće obrazovanje toga doba — pohađao je niz samostanskih i polusamostanskih škola, u Deventeru i Herzogenboschu. S dvadeset i pet godina postao je svećenik i stupio u augustinski red, no čini se da nikad nije djelovao kao svećenik (a redovnike je napadao u svim svojim kritikama malverzacija Crkve).
Prelazi u službu Henrija de Bergue, biskupa u Cambraiu. U toj službi ostaje pet godina da bi zatim otišao na nastavak studija u Pariz.
Uzdržava se jedno vrijeme davanjem privatnih lekcija; upoznaje mladog engleskog lorda Williama Mountjoya koji mu postaje prijatelj i mecena. U strahu pred epidemijom bježi iz Pariza te živi neko vrijeme u južnoj Francuskoj, a zatim odlazi u Englesku gdje stiče mnoge prijatelje u naučnim i političkim krugovima Londona. Iz zdravstvenih razloga vraća se na kontinent. Često se seli i naporno radi, neko vrijeme u Parizu, Orléansu, Rotterdamu i Louvainu. Zatim se vraća u Englesku i u Cambridgeu dobija bakalaureat iz teologije. Izabran je za odgojitelja nezakonitog sina kralja Jakova IV. Godine 1506. putuje u Italiju, doktorira u Torinu, posjećuje Bolonju i Rim. U Veneciji je gost štampara i izdavača Alda Manuzija koji objavljuje njegovu zbirku sentencija Adagia (“Izreke”); zbirka je postala iznimno popularna i uticajna. Neko je vrijeme u Padovi uz svoga štićenika zatim je opet u Rimu gdje ga vatikanski krugovi nastoje zadržati u svojoj sredini. Ali on prihvaća poziv novog engleskog kralja Henrija VIII te po treći put odlazi u Englesku.
Mnogo važnija od Erazmovih putovanja njegova su djela. tokom boravka u Engleskoj počeo je filološki ispitivati grčke rukopise Novog zavjeta kako bi priredio novo izdanje i latinski prijevod. Erazmovo je izdanje objavio Froben u Baselu (1516) i ono je postalo temeljem naučnog proučavanja Biblije tokom Reformacije. Bio je to prvi pokušaj kompetentnog i liberalnog znanstvenika da ustanovi što su pisci Novog zavjeta zaista napisali, a što je u tekst ušlo zbog pogrešaka prilikom prepisivanja.
Stanujući u kući kancelara Thomasa Moorea piše i posvećuje domaćinu svoju Encomium Moriae (“Pohvalu ludosti”), satiru na neuku i lijenu raspuštenost samostanaca, nadutu učenost teologa i gramziv nemoral visoke crkvene hijerarhije; ovaj je tekst i danas Erazmovo najpoznatije i najprevođenije djelo.
Pozvan je na univerzitet u Cambridgeu gdje predaje grčki jezik i egzegezu, a kada mu se izjalovio pokušaj da se posredstvom novog pape zaposli u Rimu polazi na duže putovanje po Njemačkoj. Trijumfalno dočekan u nizu gradova biva konačno pozvan na dvor Karla Habsburškog u Bruxellesu s titulom kraljevskog savjetnika i rentom od 400 florina. Njegov boravak u Bruxellesu poklapa se s počecima Reforme. Luther i čitav reformatorski krug očekuje da će Eramzo kao istaknuti kritičar papinstva i crkvenih zloupotreba pristupiti pokretu. Ali Erazmo, unatoč svojim simpatijama za protivrimski smjer Reforme i unatoč prijateljstvu s mnogim njezinim pobornicima, čuva svoju javnu neutralnost. Godine 1522. povodom objavljivanja Erazmovih Colloquia (“Razgovori”) Luther definitvno odbacuje Erazma. Od tada počinje njihovo neprijateljstvo. Na Erazmovu raspravu De libero arbitrio (“O slobodi volje”) Luther odgovara žučljivim pamfletom De servo arbitrio (“O porobljenoj volji”) u kojem Erazma naziva pironovcem, epikurejcem, ateistom i svetogrdnikom. I upravo kad je Erazmo svojom replikom na Lutherove ispade (Hyperaspistes) udaljio od sebe i one reformatorske elemenente koji su mu još bili skloni započinje protiv njega kampanja i s papističke strane.
Sorbonne pokreće protiv njega proces, osuđuje ga kao neprijatelja Crkve (1527.), a prevoditelj njegovih Razgovora Louis Berquin biva spaljen na lomači. Omražen i obasut klevetama iz oba tabora Eramzo se sklanja u Basel, ali odatle mora bježati zbog vjerskih nemira. Neko vrijeme živi u Freiburgu (Breisgau). Zbog zdravstvenih razloga ipak se vraća u Basel i posve povlači iz naučnog rada. Odbija poziv Klementa VII na koncil u Augsburgu, ostaje nijem i na breve Pavla III, kojim mu papa dodjeljuje priorat u Deventeru, godišnju rentu od 3.000 forinti i navješćuje kardinalsku čast. Smrt (12. jula 1536.) pretječe ostvarenje njegove želje da se vrati u rodnu Holandiju i on umire u kući svog dugogodišnjeg prijatelja, baselskog izdavača Frobena. Njegovoj agoniji nije prisustvovao nijedan svećenik.

Praznici

Dan nezavisnosti Sao Tome i Principe

Wikipedia

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh