Desanka Maksimović
Desanka Maksimović (rođena 16.5. 1898. u Rabrovici kod Valjeva, preminula 11.2. 1993, u Beogradu)
Južnoslavenska književnica Desanka Maksimović, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, čija se poezija odlikuje toplinom, senzibilnošću, neposrednošću, muzikalnošću, humanošću…
Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i bila profesor u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu.
Djela: zbirke pjesama “Pesme”, “Zeleni vitez”, “Pesnik i zavičaj”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Tražim pomilovanje”, “Nemam više vremena”, “Pesme iz Norveške”, “Letopis Perunovih potomaka”, “Ničija zemlja”, “Slovo o ljubavi”, priče “Ludilo srca”, romani “Otvoren prozor”, “Ne zaboraviti”, roman za djecu “Pradevojčica”, zbirka bajki i proze u stihu “Oraščići palčići”, putopis “Snimci iz Švajcarske”.
Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u školskoj torbi
besmisleno ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli su se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno,
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.
magazinplus.eu