Statua u obliku Fikreta Abdića Babe, fotoarhivPodijelite
Pišu: Dženana Karabegović i Amir Purić
“Nismo u dobrim odnosima sa ostatkom Bosne i Hercegovine”, kaže 26-godišnja Enisa iz Velike Kladuše, objašnjavajući u jednoj rečenici kakav je odnos ostatka zemlje prema ovom dijelu Bosanske Krajine.
Prije tridesetak godina, Velika Kladuša bila je pokretač privrede, ne samo Bosne i Hercegovine, već i tadašnje Jugoslavije.
U prehrambenom gigantu, Agrokomercu, bilo je zaposleno 12.000 radnika, radilo se u tri smjene. Koliko je firma bila moćna, možda najbolje ilustruje podatak da su godišnje proizvodili 196 miliona jaja i 8.870 tona mesa.
Danas od Agrokomerca nije ostala ni sjena. Ovih dana se očekuje proglašenje stečaja, nakon što je sudskom prodajom tri glavna dijela firme preuzelo preduzeće AC food, kupujući potraživanja od radnika.
Protiv Agrokomerca je pokrenuto više od 150 sudskih izvršenja, kod nadležnih sudova se vodi više od četiri hiljade sporova, a ukupne obaveze preduzeća početkom 2016. iznosila su više od 70 miliona eura. Vlada Federacije BiH, kao glavni dioničar, se o ovom problemu nikada nije oglašavala.
Stotine radnika je tužilo preduzeće zbog neisplaćenih plata, a njih 180 i dalje potražuje uplatu za penziono i zdravstveno osiguranje. Jedan od njih je i Mumin Pehlić, koji je ovih dana obilježio 40 godina radnog staža. U penziju, kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), ne može.
“Sa jako, jako velikim uzbuđenjem sam 4. decembra 1978. počeo raditi. Ušao sam sa pjesmom, a sada sa plačem. U julu 1997. je bila posljednja uplata penzijskog osiguranja. Trenutno 19 radnika čeka da mu se uplati novac da bi išli u penziju”, navodi Pehlić.
Sadašnji direktor nije odgovarao na pozive da kaže svoje mišljenje o Agrokomercu, a bivši, koji je zaslužan za procvat firme osamdesetih godina prošlog vijeka, je aktuelni načelnik Opštine.PROČITAJTE I OVO:
Fikret Abdić Babo, kako su ga od milja zvali njegovi sugrađani, u javnost ne izlazi već dvije godine, koliko mu traje mandat prvog čovjeka Velike Kladuše. Na telefon se ne javljaju ni njegove kćerka i sin, koji su mu savjetnici.
I ne samo to. Prema riječima Rifata Dolića, bivšeg predsjednika Demokratske narodne zajednice, koji je obnašao funkciju predsjednika u vrijeme kada je Abdić služio zatvorsku kaznu u Hrvatskoj zbog ratnog zločina, opština Velika Kladuša je privatni posjet porodice Abdić.
“Nema primjera u ovoj državi, kakva god ona bila, većeg arčenja budžeta i javnih sredstava, veće netransparentnosti i nepotizma od primjera Velike Kladuše. Gospodin Abdić je nastavio staru praksu, a to je da guši i ono malo privatne inicijative. On javna sredstva koristi nenamjenski. Tako, primjerice, namjenska sredstva koristi za otvaranje firmi i da stvar bude gora, u te firme koje otvara pod okriljem Općine, stoprocentno zapošljava samo one koji su prije toga potpisali pristupnicu njegovoj Laburističkoj stranci”, ističe Dolić.
No, poslanik Abdićeve Laburističke stranke u Parlamentu Federacije BiH Mirvet Beganović tvrdi kako nije istina da njegov predsjednik zapošljava isključivo članove stranke. On, doduše, ne tvrdi da nepotizma u opštini nema.
“Da li ima kakvih propusta, vjerovatno ima, ali što se tiče mene, nisam tu zaposlen, niti sam meritoran da donosim sudove”, kaže Beganović.
Uprkos različitim stajalištima, svi sagovornici RSE su jedinstveni u ocjeni kako Velika Kladuša ima identične probleme kao i svi drugi dijelovi države. Ljudi teško žive, nemaju posao, jer od prijeratnih firmi niti jedna ne radi i bilježi se masovni odlazak.
“Kako se živi? Mislim da bih mogao reći da je poslije rata bilo mnogo bolje. U proteklom periodu se dosta ljudi iselilo i ne vidim svijetlu budućnost. Ljudi masovno odlaze. Grad je u gorem stanju nego što je bio prije nekoliko godina”, kaže 36-godišnji Jasmin.
I 26-godišnji Nedžad kaže kako lokalna politika ne ide u prilog mladima. I on je zaposlen kao freelancer.
“Kod nas u Velikoj Kladuši je javna tajna da moraš biti član određene stranke da bi dobio posao”, ističe Nedžad.PROČITAJTE I OVO:
Ono što građani Velike Kladuše dodatno stavljaju u prvi plan je odnos centralne vlasti u Sarajevu prema ovom gradiću, koji se nije promijenio ni za milimetar još od ratnog sukoba Armije BiH i Abdićeve “Narodne odbrane”.
Nedžad i Enisa, sa početka naše priče, zbog toga zaključuju.
“Mi u Velikoj Kladuši se osjećamo da smo odsječeni od Sarajeva, nekako smo bliži Banjaluci. Znam po svom iskustvu, jer sam studirao u Sarajevu. Uvijek su bili negativni komentari na račun Velike Kladuše”, pojašnjava Nedžad.
“Nisam sigurna zbog čega se sve dešava, da li zbog toga što lokalna vlast nije dobra sa kantonalnom i državnom, ali kao da nas nema ni na mapi. Ne znam je li razlog Fikret Abdić. Za mlade ovdje nema perspektive. Trebate kopati i rukama i nogama da biste ostvarili nešto. Zbog toga i ja razmišljam o odlasku”, kaže Enisa.
rse
