Živimo od minimalca, dok jedna minuta rada parlamentaraca BiH košta 2800 KM
Dok rad plaćamo minimalno, nerad plaćamo „i šakom i kapom“. Tako u nizu apsurdnosti našeg društva u BiH, dolazimo ponovo do podataka, koji upućuju na to da radimo za minimalce kako bi obezbijedili nekima pozamašne svote novca.
Konkretnije govoreći, prema podacima istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH su od početka decembra 2018. godine do kraja avgusta ove godine primili 2,1 milion KM.
To dovodi do još šokantnijeg podatka o tome kako njihova minuta rada košta 2.800 KM. Što će dalje reći da su ukupno radili 12 sati i 53 minute. I to je zbir 3 zasjedanja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i 4 zasjedanja Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. A činjenica da ovaj podatak nije novost, već odavno prihvaćeno stanje, posebno naglašava ulogu društva i naroda, koji to tolerišu.
Mirjana Popović iz CIN-a, koja je direktno radila na ovom istraživanju za BUKU kaže kako nikakva objašnjenja nisu potrebna, jer brojke govore same za sebe.
„Svakodnevno živeći u ovoj zemlji osjetimo do koje mjere se u njoj radi i ne radi, tako da bilo koji dodatni komentar bi bio suvišan. Građani su nažalost navikli na to, što je još više razočaravajuće. I to ne samo da su navikli nego izgleda ne žele to ni da promijene. A ne dešava nam se ovo prvi put“, izjavila je.
foto: CIN
Na to upozorava i politički analitičar i profesor Esad Bajtal koji za BUKU govori kako je činjenica da živimo u siromaštvu i da smo posljednji po kupovnoj moći i Evropi, poniženi i uvrijeđeni. A to je sve rezultat njihovog rada, odnosno nerada.
„Strašno je to što se u ovoj zemlji nerad plaća tri puta, a rad nijednom. Možemo se podsjetiti i toga kako su ljudi u predizbornoj kampanji 2010. dali 1941 obećanje. Od toga do narednog mandata 2014. su ostvarili samo 48, dakle ništa nisu radili. A pritom su sve debelo naplatili“, govori Bajtal.
Dodaje kako su uprkos svemu ponovo dobili izbore. Podsjetio je i na stanje iz 2016. godine kada parlamentarci u Federalnom parlamentu nisu radili mjesecima. Iako nisu dolazili i nisu ništa radili, sve su naplatili, kako dodaje Bajtal.
“Onda kada im istekne njihovo parlamenstvovanje onda gospoda za sebe traži onaj čuveni bijeli hljeb. Dakle to je treći put naplaćen nerad. U isto vrijeme imate neplaćeni rad, a penzije su još gore. Rad se ne može naplatiti, jer to nije plaća, to je sadaka. To je paradoks ove zemlje”, navodi Bajtal.
Činjenica da ovo nije prvi put da se ove informacije iznose još je paradoksalnija. A o tome Bajtal govori kako je problem što građani ne mogu da dođu do svog novca. Za građane koji stvaraju budžete nema novca, a ima ga za one koji ga troše iz budžeta.
“Činjenica da su minut naplatili 2800 KM nije bezobrazluk, to je već patologija. To više nije priča za političku analitiku, to je za psihijatrijsku analitiku. Kakvi su to mentalni gabariti koji sebi dozvoljavaju da u ovakvoj gladi, siromaštvu građana oni tako skupo naplaćuju nerad. A zašto građani šute, to je dodatno pitanje,a šute prije sveg zbog odsustva političke kulture. Ovdje se uvijek vladalo silom, građani su disciplinovani strahom i logično da se boje”, upozorava Bajtal.
Dodaje kako bi se svaka normalna vlast u ovakvoj situaciji debelo stidjela šutnje vlastitih građana, ali pitanje da li se uopšte stide, ostaje neodgovoreno, kao i dosad. Dok građani i dalje nastavljaju da plaćaju minut nerada 2800 KM.
