PolitikaSvijet

„Ciljana ubojstva bi mogla postati normalna pojava“

Europu je dostigao zastrašujući val ubojstava koja su počinile tajne službe, piše povjesničar i stručnjak za tajne službe Christopher Nehring. To je jedna od posljedica raspada starog međunarodnog poretka.

3. siječnja/januara 2020. američki dronovi su ubili iranskog generala Sulejmanija.

23. kolovoza/augusta 2019. u Berlinu je ubijen čečenski emigrant Zelimkan Kangošvili – navodno ga je ubio agent ruske tajne službe.

2. listopada/novembra 2018. saudijska tajna služba je u Istanbulu ubila novinara Džamala Kašogija.

I Europu je sustigao zastrašujući val ubojstava koja su počinile tajne službe i tome se ne vidi kraja. „Budućnost će prije donijeti više nego manje ubojstava u čijoj su pozadini tajne službe“, predvidio je Gerhard Schindler, bivši predsjednik njemačke tajne službe za inozemstvo (BND) ovoga tjedna u jednoj diskusiji u Njemačkom muzeju špijunaže.

 Jamal Khashoggi (Getty Images/C. McGrath)

Jamal Khashoggi je brutalno smaknut u Istanbulu

Ton je sve oštriji, a sredstva brutalnija

Velesile SAD, Rusija i Kina nadmeću se s regionalnim silama u usponu kao što su Iran ili Saudijska Arabija. Pri tome je ton sve oštriji, a sredstva sve brutalnija. „Postojeći mehanizmi za mirno rješavanje sukoba sve češće zakazuju i postoji realna opasnost da će tajna ubojstva postati normalna pojava“, upozorava njemački parlamentarni zastupnik Patrick Sensburg (CDU).

Pri tome je jasno: države već dugo prakticiraju ciljana ubojstva. Rusija, Izrael ili SAD posljednjih su 30 godina redovito posezali za tim sredstvom. No u Europi je nakon okončanja Hladnog rata dugo bilo mirno. Čini se da je to mirno razdoblje sada prošlo.

Tajna ubojstva i napadi imaju različite pozadine: operacije SAD-a kao što je ubistvo iranskog generala ili akcije izraelske tajne službe protiv Hamasa i Hezbollaha trebale bi pogoditi vojne neprijatelje. Cilj je prije svega sprječavanje budućih napada, bez riskiranja rata.

Često umiru nevini

Potpuno drugačija su ubijanja iz odmazde. Tu se, primjerice, ubrajaju ubojstva Zelimkana Kangošvilija i Džamala Kašogija, napad na Sergeja Skripalja ili izraelski atentati na nacističke zločince. Time se žele kazniti konkretne počinioce, ušutkati kritičare i istodobno svijetu uputiti simbolično upozorenje.

Christopher Nehring, Historiker, Berlin (Susanne Schleyer/autorenarchiv.de)

Istoričar iz Berlina Christopher Nehring

Dakle, tko su potencijalne žrtve takvih napada? Riječ je o malom krugu osoba: vojni neprijatelji, politički disidenti i bivši pripadnici tajnih službi koji su promijenili stranu. No tu postoji jedan problem: „ciljano ubojstvo“ zvuči kao da je izvršeno precizno, ali u stvarnosti to su ubistva ne samo ljudi koji su meta, nego i onih koji s tim nemaju nikakve veze. Tako je jedan engleski bračni par slučajno pronašao otrov namijenjen ruskom agentu Sergeju Skripalju – i umro. U Norveškoj je izraelska tajna služba zabunom ubila slučajnog prolaznika umjesto islamiste. A i general Sulejmani nije bio jedina žrtva – poginule su i osobe koje su se našle na mjestu napada. Kod ubojstava nikada nije moguće isključiti kolateralnu štetu.

Predznaci neugodnih vremena

I koja je pouka iz svega toga? U državama poput Njemačke, u kojima nema smrtne kazne, posebno je veliko moralno zgražanje nad takvim operacijama. I Ujedinjeni narodi redovito osuđuju ciljana ubojstva. Tako su postupili i u slučaju Sulejmanija i Kašogija. No SAD, Izrael i Rusija imaju drugačije pravno shvaćanje prema kojem su ubojstva u inozemstvu dopuštena u cilju obrane od terorizma. A baš te zemlje se stalno negdje u svijetu nalaze u vojnim sukobima koji ugrožavaju njihovu sigurnost.

U Njemačkoj je situacija još uvijek relativno mirna. Većina „ciljanih ubojstava“ događa se u kriznim regijama poput Bliskog Istoka, Afganistana ili Ukrajine. No globalizacija, migracije i novi zapadno-ruski sukob sve su bliže njemačkim granicama. Ubojstvo Zelimkana Kangošvilija ili otmica vijetnamskog dužnosnika Trinha Thanha 2017. u Berlinu predznaci su neugodnih vremena.

Povjesničar Christopher Nehring doktorirao je na temu tajnih službi i direktor je Njemačkog muzeja špijunaže u Berlinu. 2019. je izašla njegova knjiga „77 najvećih mitova o špijunaži“.

DW.DE

Autor Christopher Nehring

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close