Kojim putem ide Bosna i Hercegovina(BiH)? Postoji li vizija budućnosti države, šta su mogući prioriteti u narednih pet ili deset godina? Hoće li uskoro svjetlo dana ugledati Nacionalni program integrisanja jer je BiH jedina zemlja na putu ka Evropskoj uniji(EU) koja nema taj plan.
RSE: Gordana Sandić-Hadžihasanović
Za nju se veže još jedna činjenica – među najlošijima je u regiji na putu prema članstvu u EU. Naime, BiH još uvijek nije dobila kandidatski status i čeka ga, uz Albaniju, najduže na Zapadnom Balkanu. Zahtijev je predala u februaru 2016. Takođe, permanentne su rasprave o članstvu u NATO.
Svjetska banka je u Sarajevu, 8. oktobra, objavila podatak da BiH bilježi nedovoljan privredni rast te bi po sadašnjoj stopi bilo potrebno čak 60 godina da dostigne nivo ekonomskih prihoda u Evropi. Sve bi to tražilo ozbiljan, zajednički odgovor, strategiju koja bi otvorila prosperitet ove zemlje.
Umjesto zajedničke vizije, nudi se politika nastala u tri nacionalna rova, kaže politički analitičar Vehid Šehić.
“Često se čuje kako građani kažu – nema nam spasa, a propasti ne možemo. To je najgora situacija u kojoj se danas nalazi BiH. Postoje razna obećanja, a poznato je da se ljudi vežu za riječ, ali šta ta riječ znači u političkom životu BIH? Imali smo Sporazum o principima za formiranje Vijeća ministara odnosno vlasti na državnom nivou (početak avgusta ove godine) u kojem je rečeno da će se vlast formirati u roku od mjesec dana. To je probudilo neku nadu, ali od toga nema ništa. U politički diskurs treba vratiti dijalog i kompromis jer bez toga nema uspješnih politika, a vidimo da se u BiH politika vodi iz rovova na jedan neprincipijelan način”, smatra Šehić.
Igre bez pobjednika
Jasmin Hasić, docent na Univerzitetu sarajevska škola za nauku i tehnologiju (Sarajevo School of Science and Technology) navodi da BiH nedostaje generalna cjelodržavna strateška kultura.
“Pojedini političari, posebno oni koji su opredjeljeni za etnonacionalne interese su radili na tome da izgrade svoje korpuse. U toj silnoj borbi za zaštitu – kako kažu, svojih interesa, uvijek su gledali na međusobne odnose kao u ‘Zero-sum game’ – igru bez pobjednika u kojoj njihova pobjeda nužno znači gubitak druge strane. U posljednjih 25 godina nikako nisu razmotrili opciju međusobne kooperacije kako bi stvorili zajedničku stratešku, minimalno prihvatljivu državničku kulturu za BiH. Bez toga nema nikakvih izgleda za formiranje bilo kakve vizije budućnosti, a kamoli da se postignu koraci u njenoj realizaciji”. kaže Hasić.
Nedostatak te kulture je, prema njegovim riječima, očit i na Zapadnom Balkanu gdje su brojne zemlje “koje rade samo u svom interesu, na primjer na postizanju vanjsko – političkih ciljeva bez toga da se okrenu jedni drugima i da zajedno, kao zajednički regionalni lider ili jak igrač nastupe prema EU, u pregovorima”.
“Umjesto toga imamo razjedinjene države od kojih svaka u prvom planu ima svoj interes tako da EU ne prepoznaje regionalnu stratešku kulturu i ne može da odgovori na potrebe jednog jedinstvenog regiona, iako se u tome trudi”, smatra Hasić.
Bez vizije budućnosti
Đorđe Vuković, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci ističe da nema čak ni parcijalnih vizija budućnosti države BiH, što on naziva drugačije.
“Prije bih rekao da postoje tri halucinacije koje se očituju u svakodnevnom javnom političkom diskursu prije svega u deklaracijama koje su vodeće partije obnarodovale, a koje su međusobno protivriječne i konfliktne. One istovremeno nadtamnjuju bh. zajednicu ali i robuju jednom dugovječnom karakteru etničkih zajednica koje su kreirale političke i kulturne elite tri naroda u BiH. Na talasu tih ideologija oni mogu pobjeđivati na izborima i održavati svoju vlast.
S druge strane, BiH kao duboko podijeljeno i dezorijentisano društvo vapi za novim, drugačijim, kreativnijim pogledima na budućnost kojim bi se amortizovali postojeći konflikti i protivrječnosti. BiH mora biti prije svega komotno društvo u kojem će sazrijevati pojedinci i cijele generacije političara, intelektualaca, kulturnih radnika spremnih da grade bolje društvo. Postojeća situacija nažalost obeshrabruje – mladi odlaze, a stariji se potpuno povlače ili se utapaju u postojeći ambijent”, kaže Vuković.
Deklaracije kao praksa
U BiH se ustalila praksa donošenja deklaracija političkih stranaka, dokumenata u kojima partije iznose stavove, koji su međusobno potpuno suprotstavljeni i koji izazivaju stalno nove konflikte i sukobe.
U septembru 2019. Stranka demokratske akcije (SDA) je usvojila Deklaraciju u u kojoj se kao dugoročni cilj navodi “usvajanje Ustava kojim bi BiH bila definisana kao demokratska, regionalizovana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika BiH”.
Na petom Saboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) 2015. godine, usvojena je Deklaracija o slobodnoj i samostalnoj Republici Srpskoj(RS).
U januaru 2019. Hrvatski narodni sabor, s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ BiH) kao ključnom partijom, usvojio je Deklaraciju u kojoj se navodi “Odbacujemo kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg Bosni i Hrvatskom vijeću obrane”.
Suprotstavljeni stavovi u deklaracijama pogoršavaju ionako komplikovanu političku situaciju u BiH, u kojoj je na primjer, Predsjedništvo države ne postiže saglasnost ni o jednom pitanju.
Godina u blokadi
Poznato je da je već godinu dana (nakon opštih izbora u oktobru 2018.) Parlamentarna skupština BiH u blokadi – ne radi, nema Vijeća ministara BiH, nije formirana Vlada Federacije, pojedini kantoni takođe nemaju vlade. Ko bi onda mogao biti ključni igrač koji bi promijenio aktuelnu situaciju? Da li su to međunarodni posrednici, oni stalni ili povremeni koji dolaze u ovu zemlju?
“Loše je da vizija bude posredovana pritiscima ili iznudama sa strane jer bi to bilo nametnuto, kratkoročno rješenje”, kaže profesor Đorđe Vuković i dodaje:
“Da bi bilo utemeljeno na pravim potencijalima koji postoje i u narodu i u kulturama u svim zajednicama (vjerskim i nacionalnim), potrebno je napuštanje stereotipa i predrasuda, okovanih političkih stajališta koja su otužne i isprazne vizije koje ne donose dobro nikome osim vođama. Ali, bilo bi strašno ako bi njih naslijedili neki klonovi koji će oponašati Milorada (Dodika) Dragana ( Čovića) i Bakira (Izetbegović) koji možda ne bi bili dostojni čak ni njihovog skromnog i prokazanog kapaciteta kojem svjedočimo godinama”, ističe Vuković.
Docent na Univerzitetu sarajevska škola za nauku i tehnologiju Jasmin Hasić zaključuje:
“Ne samo da nema vizije BiH, nema ni regionalne vizije. Sastanak u Beogradu prije nekoliko dana je pokazao sve nedostatke. Susret predsjednika Turske, Srbije i Predsjedništva BiH mogao je biti u mnogo širem sastavu, gdje bi se razgovaralo na nivou regije, recimo neke jedinice koja se povezuje, koja bi se predstavila kao politička sfera sa zajedničkim interesima – pa bilo to Turska, neka druga zemlja ili EU. To je suština cijelog problema.”
U BiH se još uvijek pamti izjava predsjednika Evropske narodne partije (EPP) Josepha Daula koju je dao tokom posjete Sarajevu prije dvije godine: “Bosna i Hercegovina treba državnike koji misle na svoje buduće naraštaje, a ne političare koji samo misle na buduće izbore i svoje rezultate”.
RSE
- Gordana Sandić-Hadžihasanović
- Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa “Radio 27”, što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju “Na vratima Evrope”, posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.
- [email protected]
