logo
bios

Bh. građani finansiraju vlastito dezinformisanje

Objavljeno prije 3 mjeseca . u sri, jun 12th, 2019
PROPAGANDNE MREŽE LAŽI (I): Nije neophodno da ljudi povjeruju u laž, dovoljno je da posumnjaju u istinu

Postojeći dokazi upućuju na to da bh. građani plaćanjem pretplate izravno finansiraju vlastito dezinformisanje

Autor: Aleksandar Brezar

Unatoč tome što vlasti i drugi politički akteri direktno ili indirektno kontrolišu veliki dio medijskog prostora, u novije vrijeme razvijaju nove tehnike kojima nastoje manipulirati javnim mnijenjem i korumpirati osnovne kanale demokratske komunikacije. Te tehnike prevashodno uključuju izmišljanje vijesti i manipuliranje činjenicama i njihovo plasiranje kroz vrlo funkcionalnu mrežu propagandnih medija. Čini se da krajnji cilj i nije da se ove informacije prihvate u javnosti kao istinite, već da se stvori konstantna debata bez kraja i zaključka, dok se pažnja javnosti usmjerava upravo na teme i rasprave koje odgovaraju vlastima. Na ovaj način javnost je pod stalnim pritiskom, sluđena svim ovim „informacijama“.

Ilustrativan primjer može se naći u sljedećem: 15. maja 2017. na portalu Oslobodjenje.rs izvjesni Radosav Milutinović u rubrici Stav u tekstu „NOVI UDAR STRANACA I ’DOMAĆIH IZDAJNIKA’: Plan ’Poslednja šansa’ kosi Republiku Srpsku!“ iznio je čitav plan nasilnog svrgavanja Milorada Dodika sa vlasti u Republici Srpskoj. Ovaj tekst prenosi SRNA, a onda i RTRS, tražeći komentare od predstavnika opozicije. O paklenom planu rušenja Republike Srpske pričalo se i u Dnevniku RTRS-a, uz komentare „eksperta“ Dževada Galijaševića. Istu vijest prenosi i Sputnjik, pozivajući se na Oslobođenje.rs, a zatim i Pink, pozivajući se na Sputnjik. Na kraju se pokazalo da Radosav Milutinović uopšte i ne postoji, kako je za Analiziraj tada otkrio Srđan Puhalo.

Puhalo je istakao da to nije prvi put da se politički manipuliše fiktivnim likovima: godinu ranije portal Srpska.ru također je „citirao“ izmišljenog analitičara Sergeja Milovanovića, isto tako u odbranu Dodika. U međuvremenu, originalni tekst na portalu Oslobodjenje.rs je obrisan, dok je tekst na Sputnjiku izmijenjen tek toliko da se Radosav preinači u „izvor“. Blesavo i naivno bi bilo očekivati ispravku netačnog navoda − kako nalaže Kodeks. Poenta svakako nije bila u Radosavu Milutinoviću.

Širenje dezinformacija

Nije to bio jedini put da se putem praćenja širenja dezinformacije od izvora do medija prenositelja da primijetiti da je u bh. medijskom prostoru na djelu dezinformaciono-propagandna mreža koja za cilj ima dezinformisanje javnosti kroz upotrebu metoda čiji se korijen može naći, prije svega, u hibridnim metodama ratovanja 21. vijeka. Naš medijski prostor poligon je za stvaranje kako prostora za dezinformisanje tako i za kreiranje nepovjerenja i dovođenja u pitanje već ustanovljenih činjenica. U kontekstu očitih separatističkih nakana vođstva Republike Srpske i SNSD-a Milorada Dodika i njegovih sve jasnijih autokratskih tendencija, krajnje je indikativno da brojni mediji iz ovog entiteta, na čelu sa dva javna servisa − RTRS-om i agencijom SRNA − ne samo da otvoreno podržavaju entitetsku vlast već služe kao lansirne platforme za dezinformacije.

Bez obzira na očite primjere poput ovih s početka teksta, do 2019. nismo imali tako konkretne dokaze kao što ih je pružilo UG „Zašto ne“ putem svog istraživanja „Dezinformacije u online sferi: Slučaj BiH“. Za osnovu istraživanja uzete su ocjene skoro 2.500 medijskih priloga koje je portal Raskrinkavanje ocijenilo u periodu od novembra 2017. do novembra 2018, a za koje je ustanovljeno da sadrže dezinformacije u nekom od svojih pojavnih oblika. Zaključci su jasni: iako su anonimni portali tip medija koji najčešće proizvodi i prenosi dezinformacije, pojedinačni mediji s najviše političkih dezinformacija upravo su bili RTRS i SRNA.

Međutim, daleko interesantniji su rezultati „association rule mining“ analize – dakle, algoritamsko pronalaženje veza između unesenih podataka u velikom setu podataka – u istom istraživanju, koji su potvrdili postojanje dezinformacione mreže: grupe medija koji kontinuirano koriste jedni druge kao izvore i prenosioce istih dezinformacija. Grupa se sastoji od 29 medija: 15 u Srbiji, a 14 u Bosni i Hercegovini (od čega 12 u Republici Srpskoj). Mediji koji se pojavljuju kao glavna osovina u ovoj mreži su RTRS u Bosni i Hercegovini, te Sputnjik, Informer i Blic u Srbiji. Od bitnijih učesnika svakako se po broju poveznica izdvajaju i Infosrpska, ATV, Glas Srpske i SRNA u RS-u, te Kurir u Srbiji.

Grafikon 1: Mreža dezinformacija. Izvor: Raskrinkavanje.ba

RTRS, prevashodno njegov informativni program, godinama je predmet sedmične analize portala Analiziraj i dovoljan je i letimičan uvid u objavljene tekstove da bi se razumjelo propagandno djelovanje entitetskog javnog RTV servisa, koji bi morao isključivo služiti građanima, a ne bilo kojoj političkoj strukturi. Prisustvo RTRS-a u ovoj mreži je i najproblematičnije: nikad konkretniji dokazi nam govore da građani BiH plaćanjem pretplate izravno finansiraju vlastito dezinformisanje. Samo po sebi, ovo bi trebalo biti dovoljno da se sprovede ozbiljna revizija rada ove medijske kuće. Međutim, o razlozima zbog čega još uvijek nije došlo do toga, kao i činjenici da i sami medijski profesionalci većinom ignorišu problematično ponašanje RTRS-a, ali i ostalih domaćih učesnika u ovoj mreži nešto ćemo kasnije.

Etiketiranje protivnika

Vratimo se akterima: da Sputnjik Srbija, iako načelno medij koji djeluje u susjednoj zemlji, ima itekakvog učešća u kreiranju pozitivnog mišljenja o političkim akterima u BiH govore i dvije analize portala Raskrinkavanje iz prošle godine. U januaru 2018. analiza sadržaja u tromjesečnom periodu pokazala je da je Milorad Dodik ne samo najzastupljeniji bh. političar na portalu Sputnjika već i neko čiji su stavovi, izjave i aktivnosti bez izuzetka prikazane u pozitivnom svjetlu. Pred oktobarske izbore 2018. Raskrinkavanje je ukazalo na činjenicu da je broj članaka o Dodiku bio šest puta veći od onih o njegovom direktnom konkurentu za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Mladenu Ivaniću. Pored toga, dokaz manipulativne prirode Sputnjikovog rada vidljiv je i u podatku da su Ivanićevi stavovi, za razliku od Dodikovih, skoro u potpunosti ignorisani, te da je Ivanić, i kada je bio spomenut, imao ulogu predmeta Dodikovog govora ili govora Dodikovih bliskih saradnika.

Još problematičnija je uloga online medija poput portala Infosrpska.ba, koji operiše bez impresuma, kontakt-telefona i adrese. Iako nije poznato ko stoji iza ovog sajta, to osobu ili osobe zadužene za kreiranje i distribuciju sadržaja od jula 2018. naovamo, otkada datiraju njihove objave na društvenim mrežama, nije spriječilo da se pozicioniraju kao platforma za dezinformacije, teorije zavjere i lažne vijesti. Kako je u septembru 2018. pisao srbijanski debunking portal Raskrikavanje (projekat istraživačkog portala Krik), dezinformaciju o tome da tajna služba BiH prisluškuje Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića putem agencije SRNA sa Infosrpska prenio je i Tanjug, čime je ova teorija zavjere dobila na legitimitetu, iako se pokazala potpuno netačnom, kako su naglasili iz Raskrikavanja.

Infosrpska također ne preza od otvorenih napada na svakog ko bi se mogao smatrati protivnikom režima u RS-u i Srbiji. Tako je Raskrikavanje ukazalo na kampanju protiv tadašnjeg urednika Centra za istraživačko novinarstvo Srbije Dine Jahića, gdje je predstavljen kao „Sorošev instruktor i plaćenik“, što će zatim ponoviti i sam Milorad Dodik. Manipulacijama i retorikom o stranim plaćenicima, piše Raskrikavanje, Infosrpska se koristila i u napadu protiv bh. NGO-a „Pod lupom“, okarakterisavši organizaciju posmatrača izbornog procesa kao „soroševce“ samo zato što su upozoravali na izborne nepravilnosti pred već spomenute izbore u oktobru prošle godine.

Etiketa stranog (pritom misleći na zapadnog) plaćenika izuzetno je zahvalan mehanizam zastrašivanja medijskih radnika i nevladinog sektora, delegitimiziranja političkih protivnika, ali i efikasan način da se još više približi mentoru i savezniku kojem je dezinformisanje dio vojne doktrine: Rusiji.

U drugom dijelu serijala analizirat ćemo dezinformacije kao vid hibridnog ratovanja, predstaviti najčešće oblike dezinformisanja prisutne u bh. medijskom prostoru, te vidjeti zašto je našim građanima tako teško boriti se protiv dezinformacija koje im se svakodnevno plasiraju.

* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh