Beč je grad carskih palača, ali i socijalnog stanovanja. “Prijestolnica umjerenih stanarina”, kako se ponekad naziva, već gotovo stoljeće razvija model stanovanja koji je čini iznimkom u Europi.
Kako je moguće da jedna od najskupljih metropola na kontinentu ima tako povoljne cijene najma stanova? Bečki recept, temeljen na gradskom intervencionizmu na tržištu stanovanja, bez sumnje intrigira.
“Ključ je u tomu što naše tržište nije u cijelosti u rukama privatnog sektora”, kaže Karin Ramser, direktorica Wiener Wohnena, gradskog ‘stanodavca’.
Beč ima 1,8 milijuna stanovnika, a njih 60 posto živi u unajmljenim stanovima u vlasništvu grada ili poduzeća koja promoviraju javni interes. A u tom slučaju takva ‘konkurencija’ i privatne stanodavce sprečava u ‘razbacivanju’ cijenama.
To znači da je prosječna cijena najma 9,6 eura po metru kvadratnome, u usporedbi s Parizom i Londonom gdje ona iznosi 26 eura, Barcelonom sa 17 i Pragom s 13 eura po ‘kvadratu’.
Ne čudi stoga što su u Beču ukupno 80 posto stanovnika stanoprimci.
“Pitam se kako ljudi mogu živjeti u drugim gradovima”, kaže 72-godišnji Wolfram Mack, ponosan što živi u “najstarijoj komunalnoj zajednici” na svijetu. Stan od 90 m2 mjesečno plaća nevjerojatnih 300 eura. To je cijena koja je čak dvostruko niža i od one u socijalnim stanovima (6,5 eura po kvadratu). Mack je takvu tarifu ‘zaslužio’ time što već desetljećima živi u istome stanu.
“Moja baka se doselila u Beč 1923. godine, ja sam rođen ovdje, a i moja kći tu živi”, kaže Mack koji se iz svojega ‘sela’ u bečkome 15. bezirku, četvrt sata hoda od povijesnog centra, ne bi odselio ni za što na svijetu.
S obnovljenim pročeljima, zelenim prostorom, urednim dvorištima i pristupom javnom prijevozu, gotovo stotinu godina star rezidencijalni kompleks u 15. okrugu nudi vrlo ugodno stanovanje, kao što je to uostalom u cijelome gradu.
Takvi su kompleksi zaslužni za legendu o “crvenom Beču”, utemeljenu na ambicioznom programu stanovanja za radničku klasu ustanovljenu između dva svjetska rata, od 1923. do 1934., kada su gradske vlasti izgradile 60.000 stanova i Beč pretvorile u laboratorij socijalnog stanovanja.
Austrijskim glavnim gradom od 1918. upravljaju socijaldemokrati (uz izuzetak nacističkog razdoblja) i do danas nastavljaju tradiciju socijalnog stanovanja, kaže Yvonne Franz, profesorica na bečkom sveučilištu.
“Mnogi europski gradovi s vremenom su rasprodali svoj stambeni fond, smatrajući ga financijskim teretom zbog troškova održavanja. U Beču je suprotno”, kaže Franz.
Poslodavci i posloprimci plaćaju posebnu pristojbu za održavanje takve gradske politike.
Buka
