Šta Kur'an govori o Poslaniku Muhammedu (a.s)
Suvremene rasprave o duhovnom položaju Poslanika Muhammeda, zbog egzoterijskih i doslovnih utjecaja (kao što su škola bukvalizma ili škola Ehlul-Kur'ana),smjestile su Poslanika kao običnog prenositelja Kur'ana, i ništa više sem toga. Ta koncepcija umanjuje ličnost Poslanika Muhammeda(a.s) kao jedino “faks-mašine” i ne shvaća duhovnu dubinu njegovog statusa Rasūl Allāha (Božjeg Poslanika). Ovaj važan članak, – nastoji otkriti metafizički, duhovni i vjerski status Poslanika Muhammeda(a.s) – na temelju jednostavne i jasne analize ajeta Časnog Kur'ana.
Članak je podijeljen u dva dijela – (Poslanik-vjernici)- odnosi i (Bog-Poslanik) odnos. Pokazat će se da je Poslanik Muhammed (a.s) “Vijesnik” (rasūl)Božji koji ne samo da objelodanjuje Kur'an, nego i samu Božju ličnost – Njegova Imena, Atribute i Kvalitete –prema vjernicima. Ovaj članak rezimira to da je Muhammed istinski Poslanik i da je Kur'an božanska objava.
Donji dijagram sažima dvije teme ovog posta – odnos (Poslanik-vjernici) i odnos (Bog-Poslanik.) Unutarnji krugovi su Božja imena a vanjski krug navodi svaku Poslanikovu funkciju u odnosu na vjernike u kojoj Poslanik Muhammed (a.s) otkriva jedno od Božjih Imena u svojoj ličnosti:
Dio 1: Poslanik-Vjernici-(odnos)
Sveobuhvatna misija Poslanika Muhammeda (a.s):
„Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti(yuzakkīkum), i da vas Knjizi(al-kitāb) i mudrosti(al-hikmah) pouči(yu‘allimukum)i da vas ono što niste znali nauči.” (2:151) (vidi i 62: 2, 3: 164)
Gore navedeni ajet pokazuje kako je Muhammedovo poslanstvo i njegov zadatak mnogo viši od same objave Kur'ana. Zapravo, Muhammedova prva dužnost – “šaljemo ti naše znakove (ayāt)” – odnosi se na Kur'an. Druge dužnosti Poslanika uključivale su čišćenje (tazkiyyah), učenje (ta'līm) Knjige, poučavanje unutarnje Mudrosti Knjige i podučavanje vjernika novom znanju. Stoga, objavljivanje Kur'ana obuhvaća samo jednu četvrtinu ukupne misije Poslanika.
Poslanik Muhammed (a.s) je vodič vjernika:
“A Ti(Muhammede), zaista, upućuješ na Pravi put (sirat al-mustaqīm).”(42:52)
Svi muslimani mole Boga u svakoj molitvi da ih uputi na Pravi Put . Ali gornji ajet, objavljen Poslaniku, jasno pokazuje da je zapravo Muhammedova dužnost da „upućuje na Pravi Put.“
“A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio(li-tubayyina) ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (16:44) (vidi također 16:64, 14: 4)
Gore navedeni ajet pokazuje kako je Poslanik, osim objavljivanja Kur'ana, također morao pružiti “objašnjenje” (bayān) Kur'ana vjernicima kako bi ih to poticalo na promišljanje (fikr).
Ovlasti PoslanikaMuhammeda nad vjernicima su neograničene:
Poslušati Poslanika Muhameda je ravno samom slušanju Boga
“Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.” (4:80)
“A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.” (4:64)
“Oni koji su se zakleli na vjernost tebi – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu.” (48:10)
Gornji ajeti pokazuju da je poslušnost Poslaniku Muhammedu(a.s) jednaka poslušnosti Bogu. Logično slijedi da se sve zapovijedi u Kur'anu u vezi sa “poslušnošću Bogu” ispunjavaju samo poslušnošću Poslaniku Muhammedu (a.s.)
“Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.” (59:7)
Gore navedeni ajet pokazuje da je doista Poslanik Muhammed (a.s) taj koji određuje ono što je dopušteno i ono što je zabranjeno. Bez obzira na to što je Poslanik poslan vjernicima – vodstvo, propisani rituali, pravila ponašanja – moraju se slijediti.
PoslanikMuhammed ima više autoriteta i blizine vjernicima nego njihove vlastite duše:
“Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi.” (33:6)
Poslanik je čuvar vjernika:
“Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.” (5:55)
Poslanik Muhammed (a.s) je konačni sudac i sudac u svim stvarima:
“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (4:65)
“Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama.” (4:105)
“Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – Oni će uspjeti. (24:51)
“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta. “(33:36)
Gore navedeni ajeti navode kako trebaju vjernici postupati prema Poslaniku Muhammedu (a.s). Imati jako stanje “vjere” (imān) je da se bez ikakva pitanja svesrdno prihvati i podvrgne presudi, uredbama i zapovijedima Poslanika Muhammeda (a.s).
Poslanik Muhammed zaslužuje veliko poštovanje, i čast:
“Da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite. (48:9)
“Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (7:157)
Vjernici moraju biti ponizni i trebaju sniziti svoje glasove u prisustvu Poslanika Muhammeda (a.s):
“O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite. One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.” (49:1-3)
Poslanik Muhammed (a.s) utjelovljuje božansku milost i oprost:
Bog voli i oprašta vjernicima zbog njihovog poštivanja Poslanika Muhammeda (a.s):
“Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.” (3:31)
Božja ljubav i oprost stižu vjernike samo kroz njihovu poslušnost Poslaniku Muhammedu (a.s). Ovo pokazuje kako Poslanik Muhammed (a.s) zapravo služi kao “kapija” i “prolaz” Božje ljubavi i oprosta.
Poslušnost Poslaniku Muhammedu (a.s)donosi Božju milost vjernicima:
“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.” (3:132)
Sam Poslanik Muhammed (a.s) je Božja milost svim svjetovima:
A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107.)
Poslanik Muhammed (a.s)je blag kroz božiju milost:
“Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.” (3:159)
Ovaj ajet utvrđuje kako su nježne kvalitete Poslanika Muhameda (a.s) prema vjernicima zapravo izraz Božje milosti. To sugeriše da je Poslanikova milost očitovanje Božje milosti.
Poslanik Muhammed (a.s)je ljubazan i milosrdan prema vjernicima:
“Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag(ra’ūf )i milostiv(rahīm).” (9:128)
Prisustvo Poslanika Muhammeda (a.s) štiti od Božje kazne:
“Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. “(8:33)
Poslanik Muhammed (a.s) traži Božje oproštenje u korist vjernika:
“A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.” (4:64)
Gore navedeni ajeti pokazuju da a) kad vjernici traže oprost kod Boga, oni moraju ući u fizičku prisutnost kod Poslanika Muhammeda (a.s); b) Poslanik Muhammed(a.s) treba moliti Boga i tražiti Božje oproštenje za vjernike; i c) samo nakon Muhammedove molitve za Božje oproštenje, vjernici će “naći da je Bog milostiv i da prašta”. Ovo pokazuje kako Poslanik Muhammed (a.s) služi kao zagovornik i posrednik između Boga i vjernika u odnosu na Božje oproštenje i milosrđe.
Neki ljudi su previše arogantni da prihvate molitve Poslanika Muhammeda(a.s) za Božje oproštenje:
“A kad im se rekne: “Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti“- oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.”(63:5)
Unatoč kur'anskom obećanju Poslanikovog posredovanja i molitve, neki ljudi – čak i neki muslimani danas – su previše arogantni da prihvate stvarnost i potrebu za Poslanikovim posredničkim posebnim molitvama.
Sam Poslanik Muhammed oprašta vjernicima zbog njihovih grijeha i pogrešaka:
“Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj(‘afu ‘anhum) i moli da im bude oprošteno(astaghfir lahum) i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (3:159)
“Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (7:199)
Navedeni ajeti također potvrđuju kako je Poslaniku Muhammedu(a.s) bilo zapovjeđeno da moli Boga u ime vjernika koji traže Božje oproštenje. Međutim, ti ajeti zapovijedaju Poslaniku da izvrši još jedan čin opraštanja ili pomilovanja (naznačeno arapskom riječi afwa – vezano uz urdu riječ ma'af). Stoga, Poslanik Muhammed (a.s)-obavlja funkciju obadvoga- a) traži Božje oproštenje za vjernike kao zagovornik i b) oprašta vjernicima svojim vlastitim činom oprosta (vidi također 5:13). Oba oblika poslanikovog opraštanja su neophodna. (vidi također 5:13)
Poslanik Muhammed prima molitvene poklone(Sadaka) od vjernika, čime ih čisti, posvećuje i blagoslovi svojim posebnim molitvama:
Vjernici moraju predati dar Poslaniku Muhammedu(a.s) prije nego što imaju s njim privatni sastanak:
“O vjernici, kada hoćete da se s Poslanikom posavjetujete, prije savjetovanja milostinju udijelite. To je za vas bolje i čistije. A ako nemate – pa, Allah, zaista, prašta i samilostan je.” (58:12)
Ovaj ajet uspostavlja na koji način bi vjernici trebali tražiti da imaju privatne susrete (najwā) s Poslanikom Muhammedom. Kur'an preporučuje da svaki vjernik ponudi dar (Sadaka) Poslaniku Muhammedu kada imaju taj poseban sastanak – i da je taj dar sredstvo čistoće (tahārah) za vjernike.
Vjernikova podčinjavanja njihovih bogatstava Poslaniku Muhammedu(a.s) sredstvo su dobivanja posebnog blagoslova i molitve:
“A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.2 (9:99)
Gore navedeni ajet značajno potvrđuje da će neki od Arapa dati dio svojeg bogatstva Poslaniku Muhammedu (a.) – kao sredstvo postizanja Poslanikovih molitava ili blagoslova (ṣalawāt) i blizine Bogu. Ajet potiče ovu praksu davanja prinosa i navodi da će se kao rezultat potrošnje vlastitog bogatstva takvi ljudi zaslužiti Božju milost
“A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je. Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (9-102-103)
Sljedeći ajeti nastavljaju i opisuju one vjernike koji su činili dobra djela, ali su počinili i grijehe priznavajući svoje nedostatke. Kur'an zapovijeda takvim ljudima – koji su počinili bilo kakvu pogrešnu radnju – da daju dar (Sadaka) iz svojega bogatstva (amwāl) PoslanikuMuhammedu (a.s). Poslaniku je naređeno da prihvati ove darove (Sadaka) i time pročisti i posveti vjernike. Poslaniku Muhammedu(a.s) je također rečeno da učini molitve ili blagoslove prema vjernicima – a ta je posebna Poslanikova molitva izvor mira za njih). Ovaj ajet jasno upućuje na to da je Muhammedova poslanička praksa prihvatila materijalne prinose od vjernika i da je on pročistio, posvetio i molio / blagoslovio one koji su prinijeli takve prinose.
Zapravo, izvorni koncept zekata nije bila ideja dobrotvorne milostinje. Zekat i sadaka bili su plaćanja koja su vjernici davali Poslaniku Muhamedu kako bi on tražio od Boga da oprosti njihove grijehe i da se duhovno očiste kroz njegove molitve i blagoslove – kao što je prikazano u gore navedenim ajetima. U vezi tog pitanja poznati učenjak ranog islama, Fred Donner je napisao:
“Kasnije muslimanska tradicija upućuje na takvu milostinju pod terminima zekata ili sadake, koji se obično izražavaju u” davanju milostinje “; ova dva pojma usko su povezana s molitvom u brojnim kur'anskim odlomcima, a kasnije ih muslimanska tradicija uzima u obzir, poput molitve kao, jedan od “stupova vjere” koji definiraju vjernike. Nedavna istraživanja, međutim, sugeriraju da izvorni kur'anski smisao zekata i sadake nije bio davanje milostinje, nego radije novčana kazna ili plaćanje od strane nekoga tko je kriv za neku vrstu grijeha, za što bi u zamjenu Poslanik Muhammed molio da bi mogli biti pročišćeni od njihovog grijeha i da bi im ostali poslovi mogli napredovati. Doista, čak i u upravo citiranom ajetu(2: 177), primjećuje se kako se plaćanje zakata spominje nakon molitve, sugerirajući da je to nešto drugačije od davanja od svog bogatstva siromašnima (što obično znači milosrđe), što se tretira u ajetu prije spominjanja molitve. Ovo razumijevanje zekata i sadake kao plaćanja za pokajanje ili pročišćenje grijeha najjasniji je u sljedećim ajetima: A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je. Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna. (9:102-103)
glagol “očistiti” je iz istog arapskog korijena kao i zekat. Činjenica da su vjernici ponekad bili obvezni izvršiti takva plaćanja za čišćenje, ipak naglašava kako je zajednica u načelu usmjeravana na održavanje svoje unutarnje čistoće,i da što je više moguće zajednica strogo živi u pravednosti kako bi se razdvojila od grješnog svijeta oko njih i time postigla spasenje u životu poslije smrti “.
(- Fred Donner, (Muhammed i vjernici, 64)
Poslanik Muhammed je svjetlo od Boga koje pojašnjava sve stvari:
“O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost(nūr) i Knjiga jasna*.”(5:15) (vidi također 5:19, 16:44, 16:64)
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija(sirāj munīran)..” (33:45-46)
“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni(al-bayyinah); od Allaha Poslanik, koji čita listove čiste.” (98-1-2)
Unutarnji lik Poslanika Muhammeda je uzvišen:
“Ti nisi(Muhammede), milošću Gospodara svoga, lud(majnūn).; ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista, najljepše ćudi (khulq ‘aẓīm).” (68:4)
Ovaj ajet odnosi se na Poslanikov karakter ili unutarnje stanje (khulq) kao “uzvišen” (‘azīm). To je značajno jer se Kur'an također odnosi na samoga sebe kao “uzvišen” (‘azīm) i često spominje Boga kao onoga koji je “Uzvišen” (al-‘azīm).
Poslanik Muhammed(a.s) je Božji Univerzalni Svjedok nad ljudima
“A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?” (4:41)
Ovaj ajet je jedan od najtajnovitijih u cijelom Kur'anu. To ukazuje na to da će na Sudnjem danu Poslanik Muhammed(a.s) biti svjedok nad svima svjedocima svake nacije ili naroda.Poslanikova uloga kao univerzalng svjedoka sugerira da mora ostati duhovno prisutan u svijetu u svako doba – kako bi zapravo služio kao svjedok nad djelima svih ljudskih bića.
Poslanik Muhammed (a.s) prima naklonost, milost, i znanje od Boga:
“Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi – neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!” (4:113)
Poslanik Muhammed (a.s) je inspiriran Bogom kroz meleka Džibrila i Svjetlo:
“Tako Mi zvijezde kad zalazi aš drug* nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.”(53:1-4)
“I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (26:192-194)
“Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put. “(42:52)
Ovi ajeti ilustriraju prirodu božanskog nadahnuća (wahy, ta'yīd) koje je Bog dao Poslaniku Muhammedu (a.s). Prvo, ovo je nadahnuće u prirodi duhovno i prolazi kroz Božjeg izaslanika koji dolazi iz Božjeg zapovjedništva. Drugo, nadahnuće dolazi preko Poslanika kroz srce – duhovnu sposobnost ljudske duše – a ne u obliku zvukova, riječi ili pisama. Stoga, božansko nadahnuće nije oblik verbalnoga diktiranja – takva ideja je potpuna uvreda za duhovnu dubinu Poslanika Muhammeda (a.s). Treće, ajeti pokazuju da sve ono što Poslanik Muhammed kaže, čini ili misli da je vid Božanske inspiracije – ne samo objavljeni Kur'an – nego je čitav Muhammedov govor i vodstvo vođeno od Boga, a ne od ljudskih ćudi ili želja. Ova Poslanička inspiracija je kontinuirana, a ne diskretna – ne prestaje niti se zaustavlja u jednom trenutku i nastavlja se na drugu – ali nastavlja se poput potoka. Naposljetku, ovo je inspiracija ili božanska pomoć koju je poslaniku Muhammedu (a.s) omogućila da obavlja sve gore navedene poslaničke funkcije. Sama duša Poslanika Muhammeda (a.s) kontinuirano je inspirirana i vođena kroz Božjeg izaslanika- i to ga čini više od običnog ljudskog bića. Iz ovoga možemo zaključiti da su Kur'an i sama ličnost Poslanika Muhammeda (a.s) manifestacije istog Božjeg izaslanika koji proizlazi iz Božje zapovijedi.
Ispod je sažetak gore navedenih kur'anskih ajeta o Poslaniku Muhammedu (a.s):
Status Poslanika Muhammeda (a.s) u Kur'anu:
Poslanik Muhammad je inspiriran Božjim izaslanikom(42,52,26: 192-194)
Poslanik Muhammed je milost (rahmah) svjetovima (21,107)
Poslanik Muhammed je milosrdan (rahīm) vjernicima (9,128)
Poslanik Muhammed je ljubazan (ra'ūf)prema vjernicima (9: 128)
Poslanik Muhammed je časni Poslanik (rasūl karīm) (69,40; 81: 19-21)
Poslanik Muhammed je svjetlo (nūr) od Boga (5,15) i blješteća svjetiljka(sirāj munīr) (33:46)
Poslanik Muhammed (kao Poslanik Ibrahim) je blag (halīm)prema vjernicima (11:75)
Poslanik Muhammed je posjednik moći (dhū al-quwwah) (81: 20-21)
Poslanik Muhammed je učitelj (mu'allim) Knjige i mudrosti i novog znanja (62: 2; 3: 164; 2: 151)
Poslanik Muhammed, kao i njegovi prethodnici, je strpljiv (sabūr) (38:16, 46:34)
Poslanik je svjedok (shahid) čovječanstvu na Sudnjem danu (2: 143, 33:46; 4:41)
Poslanik Muhammed je čuvar vjernika (5:55)
Poslanik Muhammed moli Boga za oprost vjernika (4:64, 63: 5, 3: 159, 60:12, 24:62)
Poslanik Muhammed oprašta vjernicima (5,13; 3,159; 7: 199)
Poslanik Muhammed vodi vjernike na pravi put (45:25)
Prirodni karakter Poslanika Muhammeda je uzvišen (‘azīm) (68: 4)
Poslanik Muhammed je sudija vjernicima (4:65, 4: 105, 24:51, 33:36)
Poslanik Muhammed jasno objašnjava jasne stvari vjernicima (5,15; 5:19; 16:44; 16:64; 14: 4)
Poslanik Muhammed čisti i posvećuje vjernike (9: 103)
Poslanik Muhammed ima autoritet (awlā) nad vjernicima (33: 6)
Poslanik Muhammed poziva vjernike na ono što im daje život (8:24).
Poslanik Muhammed recitira Božje znakove (2,151).
Poslanik Muhammed šalje salawāt (blagoslovi, molitve) na vjernike (9,103)
Poslanik Muhammed prima darove (sadaqe) od vjernika (9,103; 58:12)
Poslanik Muhammed uvodi ljude iz tame u Svjetlo (14,1; 14: 5 65:11)
Poslanik Muhammed je lijep uzor za vjernike (33:21)
Poslanik Muhammed je objekt velikog poštovanja i štovanja (48: 9, 49: 1-3)
Poslanik Muhammed zapovijeda zakonito i zabranjuje pogrešno (7,157)
Onaj koji svoju vjernost (bay'ah) da Muhammedu, dao ju je i Bogu (48:10)
Tko se pokorava Poslaniku Muhammedu, pokorava se Bogu (4:80, 4:64)
Dio 2: Bog-Poslanik (odnos)
Kada se detaljnije ispitaju gore navedeni ajeti, postat će jasno da su brojne kvalitete, atributi i funkcije koje Kur'an daje Poslaniku Muhammedu (a.s), ukorijenjeni ili istovjetni najljepšim Božjim imenima.
U jednom primjeru rečeno nam je da Muhammedova dužnost nije da upućuje vjernike – nego da je Bog taj koji upućuje onoga koga hoće:
“Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće.”(2:272)
Ali drugi ajet, koji je naveden ranije ,navodi da Poslanik Muhammed (a.s) vodi ljude na pravi put
“Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.” (42:52)
Kada se oba ajeta uzmu u kontekst, jedini zaključak je da je sam Poslanik Muhammed (a.s) bio vođen od Boga izravno kroz Božjeg izaslanikai i da on zauzvrat vodi vjernike Božjem putu. Stoga, Bog učinkovito vodi ljude kroz vođenje Poslanika Muhammeda (a.s). Sukladno tome, smjernice Poslanika Muhameda (a.s) su očitovanje Božjeg vodstva, a Muhamadova uloga kao “vodiča” (al-hādī) na pravi put je odraz Božjeg imena al-Hādī.
Drugi primjer posredovanja Poslanika Muhammeda (a.s) u očitovanju Božjih djela je u prihvaćanju prinosa (sadake) i pokajanju vjernika:
“A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je. Uzmi(khud) od dobara(amwālihum) njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna. Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje(ya’khudu al-ṣadaqāt, i da je samo Allah Onaj koji prašta i da je On milostiv?!” (9:102-104)
U gornjem ajetu, Poslaniku Muhammedu (a.s) je naređeno da “uzme (khud) prinose (sadaqah) iz njihovog bogatstva (amwālihum)”. Ali sljedeći ajet potvrđuje da je Bog taj koji “uzima prinose (ya'khudu al-Sadaqat)”. Slično tome, Poslaniku Muhammedu (a.s) je rečeno da ih pročisti (tutahhiruhum) i posveti ih (tuzakkiruhum) pomoću tog prinosa. Međutim, Kur'an također kaže da “Bog čisti(yuzakkī) koga hoće” (Kur'an 24:21, vidi također 33:33). Još jednom, jedini logički zaključak iz takvih ajeta je da Bog čisti koga hoće kroz čin čišćenja vjernika preko Poslanika Muhammeda (a.s.) Dakle, Poslanik Muhammed (a.s) je zagovornik, način pristupa (wasīlah) i wasītah između Boga i vjernika.
Treći primjer je u ajetima koji opisuju prirodu Poslanika Muhammeda (a.s) s istim bitnim osobinama samoga Boga. U brojnim ajetima Kur'ana (vidi 9,117), Bog se naziva “Plemenitim, Milostivim” (al-ra'ūf al-rahīm). Međutim, sljedeći redak daje isti opis Poslanika Muhammeda (a.s):
“Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (9:128)
U ovom ajetu Poslanik Muhammed (a.s) se opisuje – istim nazivima kao i Božji nazivi “plemenit i milosrdan” (ra'ūf rahīm). Na sličan način, Kur'an opisuje unutarnju prirodu Poslanika kao ‘azīm (uzvišeni) – također to je jedno od Božjih Imena. U tom smislu, Imām Džafer el-Sādik je izjavio da je Bog zapravo ukrašavao Poslanika Muhammeda svojim svojstvima:
„Između Sebe i njih [njegovih stvorenja], stavio je jednog od njihove vrste, odijevajući ga u svoje osobine suosjećanja i milosrđa.“
( Imam Ja'far al-Sādiq, (Reza Shah-Kazemi, duhovni potraga, 25)
Možda je najzagonetniji i najtajanstveniji ajet Kur'ana koji izražava odnos između Poslanika Muhammeda (a.s) i Boga sljedeći. Ovaj ajet je objavljen povodom kada je Poslanik morao bacati kamenje da bi se branio:
“I ti(Muhammede) nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna.” (8;17)
S jedne strane, Muhammedov čin bacanja kamenja potvrđen je “kad si bacio”, a zatim negiran “nisi bacio” i pripisivanje Bogu “ali to je bio Bog koji je bacio”. Tako je Bog koji je “bacio” kamenje kroz Muhammedov čin bacanja kamenja. Još jednom, ovaj ajet pokazuje kako se sam Bog ponaša djelovanjem Poslanika Muhameda (a.s). U Kur'anu 48:10 – govori se da su vjernici stavljali ruke na ruku Poslanika Muhammeda čin (prisege) bay'ah, Kur'an navodi da je “Ruka Božja na njihovim rukama”. To je značajno jer u fizičkom nazivu, to je bila ruka Poslanika Muhammeda (a.s) koja je bila stavljena na ruke vjernika. Ali Kur'an je pripisao cijeli posao Bogu.
Tako je Poslanik Muhammed (a.s) instrument ili posrednik kroz koji Bog djeluje prema vjernicima i također, u svojoj ličnosti, najviši odraz ili manifestacija Božjih Imena i Atributa. To se može činiti kontradiktornim na početku – budući da je Poslanik Muhammed (a.s) čovjek i Božji rob. Međutim, istinsko i potpuno robovanje (‘ibadah) pred Bogom podrazumijeva ukidanje svakog pojedinog egoizma i nečistoće. Takva duša – koja je potpuno prebrisana i ponizna pred Gospodarom – postaje poput sjajnog i poliranog zrcala u kojem se Božji atributi sjaju i odražavaju. U tom pogledu, Poslanik Muhammed (a.s) je istodobno najskromniji Božji rob i najviši locus manifestacije (mazhar)) ili reflektor Božjih Imena i Atributa. To također čini Poslanika Muhammeda (a.s) najboljim od svih stvorenih bića i najboljeg zagovornika i posrednika između Boga i Njegovih stvorenja.
Kur'anski ajeti koji pokazuju kako je Poslanik Muhammed (a.s) zagovornik između Boga i vjernika i mjesto manifestacije (mazhar) Božjih imena i atributa su sljedeći:
Odnos između Božjih atributa i Poslanika Muhammeda:
Bog je al-Rahmān (Milosrdan) i Poslanik Muhammed je rahmah (milostiv) (21: 107)
Bog je al-Rahīm (Samilostan) i Poslanik Muhammed je rahīm(samilostan) (9,128)
Bog je al-Ra'ūf (Plemenit) i Poslanik Muhammed je ra’uf(plemenit) (9,128)
Bog je al-Karim (Velikodušan) i Poslanik Muhammed je kar'm(velikodušan) (69,40; 81: 19-21)
Bog je al-Nūr (Svjetlost) i Poslanik Muhammed je nūr od Boga (5,15) i blješteća svjetiljka (sirāj munīr) (33:46)
Bog je al-Halīm (Blagi) i Poslanik Muhammed je halīm(blag) (11:75)
Bog je al-Qawiy (Snažni) i Poslanik Muhammed je dhū al-quwwah (81: 20-21)
Bog je al-‘Alim (Učitelj) i Poslanik Muhammed je učitelj (mu'allim) Knjige i mudrosti i novog znanja (62: 2; 3: 164; 2: 151)
Bog je al-Sabūr (Strpljivi) i Poslanici su Sabūr(strpljivi) (38:16, 46:34)
Bog je al-Shahīd (Svjedok) i Poslanik je shahīd (svjedok) čovječanstva (2: 143, 33:46; 4:41)
Bog je al-Walī (Zaštitnik), a Poslanik Muhammed je wali(zaštitnik) vjernika (5:55)
Bog je al-Ghaffar(Onaj koji prašta) i Poslanik Muhammed traži oprost vjernicima (4:64, 63: 5, 3: 159, 60:12)
Bog je al-‘Afū (Oprostitelj) i Poslanik Muhammed oprašta vjernicima (5:13; 3: 159; 7: 199)
Bog je al-Hādī (Vodič), a Poslanik Muhammed vodi pravom putu (45:25)
Bog je al-‘Azīm (Uzvišen) i priroda Poslanika Muhammeda je ‘aẓīm(uzvišena) (68: 4)
Bog je al-Hakam (sudac) i Poslanik Muhammed je sudija vjernicima(4:65; 4: 105; 24:51; 33:36)
Bog je al-Mubayyin (Jasan) (5:75, 24:58), a Poslanik Muhammed jasno objašnjava (5,15; 5:19; 16:44; 16:64; 14: 4)
Bog je al-Mutahhir (Onaj koji čisti) (4:49; 33:33), a Poslanik Muhammed čisti vjernike (9,103)
Bog je Al-Mawlā (Učitelj) i Poslanik Muhammed drži awlā (autoritet) nad vjernicima (33: 6)
Bog je al-Muhyi (Poslužitelj Života), a Poslanik Muhammed poziva vjernike na ono što im daje život (8:24).
Bog recitira svoje znakove (2: 252; 3: 108), a Poslanik Muhammed recitira Njegove znakove (2: 151).
Bog šalje salavat(blagoslov) i Poslanik Muhammed šalje salawāt(blagoslov) (9: 103)
Bog prima sadaku(9: 104) kada Poslanik Muhammed primi sadaku (9,103; 58:12)
Bog izvodi ljude iz tame u svjetlost (2: 257), a Poslanik Muhmmed izvodi ljude iz tame u svjetlo (14,1, 14: 5 65:11)
Onaj koji svoju vjernost (bay'ah) da Poslaniku Muhammedu, dao ju je Bogu (48:10)
Bog zapovijeda ispravno (halal)i zabranjuje pogrešno(haram) (66: 6), a Poslanik Muhammed naređuje ispravno a zabranjuje pogrešno (7,157)
Tko se pokorava Poslaniku Muhammedu, pokorava se Bogu (4:80, 4:64)
Kada je Poslanik Muhammed bacio kamenje, zapravo je Bog taj koji je bacio (8,17)
Sve gore navedene duhovne funkcije daleko su od poslaničkih funkcija obznanjivanja i učenja Kur'ana. U stvari, gore navedene duhovne funkcije spadaju pod kategoriju velajeta (duhovno skrbništvo), a ne zakonodavnog poslanstva (nubuwwah) – koje se bavi samo obznanjivanjem objave. Jednostavno fokusiranje na nekoliko gore navedenih duhovnih funkcija Poslanika Muhammeda (a.s) pokazuje potrebu za duhovnim nasljednikom i nasljednikom Poslanika. Ako je Poslanik Muhammed (a.s) bio odgovoran da u ime Boga vodi vjernike, obavljajnju molitve za oprost vjernicima(4:64), uzimanju poklona od njih u svrhu njihovog čišćenja(9: 102-104 ,šaljući blagoslove za njihov mir ( 9: 103), sudeći između njih (4:65) i prihvaćajući njihovu poslušnost -sve za vrijeme svoga života, pitamo se zar to ne zahtijeva prisustvo nekoga da obavlja te duhovne funkcije za vjernike u svakom dobu i vremenu nakon odlaska Poslanika? Ako je odgovor negativan, onda zar to ne proturječi sveukupnoj Božjoj pravdi? Zašto bi Bog blagoslovio ljude u određenom vremenu i dobi s osobom koja obavlja sve gore navedene funkcije i zatim lišio veliki broj ljudskih bića koja žive nakon njega od istog blagoslova? Jedini logičan zaključak je da osoba poput Poslanika Muhammeda(a.s) uvijek mora biti prisutna u svijetu kako bi nastavila njegovu duhovnu i vjersku misiju.
Status Poslanika Muhammeda (a.s) kao pečata svih poslanika zaključak je izvorne objave i zakonodavnog poslanstva. Ali božansko nadahnuće (ta'yīd) i duhovno skrbništvo (walāyah) moraju se uvijek nastaviti – inače bi čovječanstvo bilo potpuno lišeno božanskog vodstva.
Paul Walker, (Early Philosophical Shiism, 3-4)
Izvor: //ismailignosis.com/2014/01/13/the-prophet-unveiled-what-the-quran-says-about-muhammad/
