IVO KOMŠIĆ, BEZ DLAKE NA JEZIKU: “Andrej Plenković je napravio diplomatski skandal, a vrlo dobro zna da je HDZ na vlasti više od 25 godina.., tako se ponašao i Tuđman
Premijer Hrvatske, Andrej Plenković, iskoristio je vanredno zasjedanje lidera Evropske Unije, posvećeno Brexitu, da bi na dnevni red stavio Bosnu i Hercegovinu i stanje koje je u našoj državi i društvu nastalo izbornom promjenom vlasti. Istina, cijela stvar je prebačena na Vijeće za vanjske poslove, na sjednicu šefova diplomacija EU, koja će biti u novembru, ali to ne umanjuje politički i diplomatski skandal koji je izazvan Plenkovićevim pokušajem
Po njegovim riječima, u BiH je „izigran duh Daytona“, a stanje koje je proizvedeno izborima (kao da se radi o nekom puču ?), „destabilizira cijelu regiju“. Međutim, Plenković nije rekao svojim kolegama u EU da su po istom ovom Ustavu i istom Izbornom zakonu obavljeni i prošli izbori, po kojima je HDZ dobio vlast na državnom i federalnom nivou, zatim u polovici federalnih kantona, te da je Dragan Čović izabran u Predsjedništvo BiH.
Tada nije bilo primjedbi ni na Ustav, ni na Zakon. Plenković je iskoristio trenutak kada se na vanrednoj sjednici Samita lidera EU raspravlja o gorućem i najtežem problemu – izlazak Velike Britanije iz EU i posljedice koje iz toga slijede, koje bi trebalo dogovoriti, usmjeravati i držati pod kontrolom. Uz sve teške probleme tu je i granica Irske i Sjeverne Irske,čije rješenje zadire u suverenit Velike Britanije i u interese Sjeverne Irske koji su još vezani za EU.
U situaciji pomućenih percepcija i neizvjesnih rješenja na stol čelnicima EU Plenković stavlja BiH, stanje nakon izbora, iako su čelnici EU svoje mišljenje o našim izborima saopćili 8.oktobra, zajedničkom izjavom. Bez obzira kakvo je zaprepaštenje izazvao iznoseći neistine i zlonamjerno pogrešne interpretacije našeg Ustava, Izbornog zakona i izbornih rezultata, ne može se izbjeći dojam o podsmjehu i poniženju koje je doživio (kao da ti ljudi ništa ne znaju o tome).
Nije pomoglo ni prethodno brifiranje francuskog predsjednika Macrona, koji mu je, po Plenkovićevim riječima, rekao kako je „hrvatska percepcija o stanju u BiH specifična“. Razumijevajući diplomatski jezik, to je značilo: gospodine, naša percepcija je različita od vaše. Drugačiji odgovor se nije mogao ni očekivati jer i francuski predsjdnik, i svi lideri zemalja EU, imaju svoje ambasade u BiH od kojih sigurno dobivaju tačne i nefrizirane informacije.
Izgleda nevjerovatno da se dužnosnik Plenkovićevog kova, obrazovanja i diplomatskih manira, koje je stekao dugogodišnjim boravkom u institucijama EU, upustio u „prosvjetiteljsku“ avanturu, i to s klevetama susjedne države i obmanama prema evropskoj javnosti.
Pa što je onda posrijedi?
Plenković veoma dobro zna, kao i njegove kolege u EU, da je HDZ na vlasti u BiH preko 25 godina, i to na svim razinama, uključujući i lokale zajednice sa hrvatskom većinom. Također se zna da niti jedan „hrvatski problem“ nisu riješili nego su ih samo potencirali, sakrivali ili izmišljali ( problem povratka, posebno u Republiku Srpsku, privredni razvoj lokalnih sredina i zapošljavanje, zaustavljanje iseljavanja, ustavnu neravnopranost zbog entitetskog glasanja u državnom Parlamentu, održavanje i razvoj kulturnih nacionalnih društava i sl.).
Cijeli protekli mandat su potrošili na pritiske prema domaćoj i stranoj javnosti za dobijanje tzv. hrvatske izborne jedinice, kako bi sebi osigurali monopol na vlast, posebno na funkciju člana Predsjedništva BiH. Zna se i to da nikakva izborna jedinica ne može postojati bez teritorije, a to je zaobilazan put formiranja „trećeg entiteta“ u BiH i uništavanja države, njene teritorijalne cjelovitosti i suverenosti (sve osigurano Daytonskim sporazumom).
Pa tko onda ruši „duh Daytona“?
Zar Plenković zaista misli, ili bilo tko u svijetu, da će Bošnjaci poslije zločina i genocida nad njima, poslije više od stotinuhiljada žrtava, dozvoliti da se formiraju ponovno tvorevine koje predstavljaju pretpostavke za nova stradanja. Može li im itko oduzeti građansko pravo,zagarantirano u svim demokratskim državama, da odlučuju o svojoj sudbini i spriječe svaki takav pokušaj u začetku.
Uostalom Daytonski sporazum je i postignut da se to spriječi, i samo to nije bilo stvar kompromisa u Daytonu. Bosna i Hercegovina je država, i samo je ona država, u svim verzijama daytonskog teksta. Entiteti nisu države, niti to mogu biti, niti se mogu formirati novi. Daytonski Ustav BiH garantira ljudska, građanska i nacionalna prava i ona se ostvauju u postojećim institucijama države, na svim razinama, od općinskih vijeća do Parlamena BiH, od izvršnih organa općina do Ministarskog Vijeća.
Upravo Čović i HDZ žele to promijeniti, žele preraspodjelu mandata u Domu naroda Fedeacije i preko te institucije osigurati kontrolu vlasti nad ostalim razinama. ( Dom naroda Federacije bira predsjedika Federacije i dopredsjednike, Dom naroda državnog Parlamenta, a čanovi Predsjedništva imenuju predsjedavajućeg Vijeća ministara).
Ta preraspodjela bi značila da se Dom naroda Federacije popunjava zastupnicima koji predstavljaju većinski dio naroda u kantonima, što bi praktično značilo da narodi koji su u manjini u nekom kantonu ne bi imali svoje zastupnike. To je rušenje svih demokratskih principa jer narodi koji su u manjini u nekoj sredini ne bi imali predstavnike u državnom tijelu koje štiti njihove nacionalne interese. Konačna posljedica toga bi bila da bi svi narodi bili pretvoreni u nacionalne manjine, u državi u kojoj su konstitutivni.
Zašto Plenković nije svoje kolege u EU obavijestio o ovome, o praktičnim političkim posljedicama HDZ-ove politike i založio se za očuvanje demokatskih principa. Je li svjestan Plenković da se on zalaže za nešto što bi razorilo Evropsku Uniju i većinu njenih država članica.
Zašto se Plenković, kada toliko brine o bosanskohercegovačkim Hrvatima (već 30 godina?), ne pita zašto većina Hrvata nije izašla na izbore i izabrala Dragana Čovića, i zašto je najmanji procenat izlaznosti kod Hrvata. Gdje su ti Hrvati iz kantona gdje HDZ decenijama ima vlast. Gdje su Hrvati iz Posavine i drugih dijelova Republike Srpske. ( To su oni o kojima brine Milorad Dodik i njegova vlast). Zar Plenković zaista misli da je rješenje u novoj teritorijalnoj jedinici u koju bi ih sve preselili?
Zašto Plenković ne reagira na savez Dodika i Čovića jer Dodik srpsku politiku u BiH ostvaruje preko Čovića. Istina, sada se situacija mijenja pa Čović zaštitu hrvatskih interesa u Predsjedništvu BiH prenosi na Dodika, a znamo kako izgleda njegova briga za Hrvate u RS-u. To je ista ona politika prenošenja briga koju su prakticirali Boban i Karadžić. U mirovnim pregovorima o BiH ( u kojima sam aktivno sudjelovao ) i jedan i drugi su otvoreno govorili kako je briga za Hrvate u Sarajevu prenijeta na Karadžića, a briga za Srbe u Mostaru na Bobana.
Zna se i to da je svaka granata koja je pala na Sarajevo ubijala pored Bošnjaka i Srbe i Hrvate, i to čak u većem procentu nego što ih je bilo u strukturi stanovništva po popisu iz 1991.godine.
Zašto Plenković svoje kolege u EU nije izvijestio detaljnije o ovome savezu. Zašto im nije rekao da ruski kapital ulazi u „Aluminij“, najveću proizvođačku firmu u BiH, nekada i najprofiabilniju, koja je pokrivala četvrtinu našega izvoza. I nije problem u tome što je to ruski kapital jer kapital nema naciju, nego je problem na koji način se to radi. Tko je smislio tu formulu. Da bi se taj plan ostvario Čoviću je potrebna kontrola vlasti u BiH preko Doma naroda Federacije i funkcija člana Predsjedništva BiH. Odatle se može tumačiti i panika koju Čović ima poslije izbora. Ali zašto je u panici Plenković.
Upravo ovaj plan uključuje njegovu smjenu na čelu HDZ-a Hrvatske i pad njegove Vlade. Zašto radi protiv sebe? Ako svoj položaj želi sačuvati preko BiH onda se vara. Podsjećam ga da se tako ponašao i Franjo Tuđman i da je problem srpske pobune u Hrvatskoj rješavao preko BiH, zagovarajući tezu o preseljenju naroda. Taj koncept se uklapao u njegov i Miloševićev projekat „konačnog rješenja srpsko-hrvatakog problema“. Ali kako je završio? Milošević je skončao život u Haškoj ćeliji a Tuđman se našao na vrhu haške liste „udruženog zločinačkog poduhvata“.
Plenković se upustio u lov u mutnom kada se nakon Brexita pomutila cijela Evropa. Da li je svjestan da u tom lovu može upecati samoga sebe. Ili je bolje za njega, za Hrvatsku i BiH, za sve nas, da se razbistre horizonti, da zajednički krenemo u budućnost. Hrvatska nam treba jer je veliki korak ispred, jer zna put. Da ne bismo zalutali trebamo se pri tome pridržavati istine. A istina je put pravde, pravda je put pomirenja, a pomirenje put u budućnost.
(Vijesti.ba)
