Kolumne

Amerikanci vode konje i trenere ometanja kroz njihove navodne saveznike, koji su očigledno vazali

To je gas … Nemačka je ogorčena američkom kolonijalnom arogancijom

Ovog puta otvoreni američki ambasador u Berlinu možda je otišao predaleko da bi ga se ignoriralo. Nemačka vlada je kao “provokaciju” osudila pisma koja je američki izaslanik poslao kompanijama uključenim u projekat “Severni tok 2”,  upozoravajući  ih na moguće američke sankcije.

Nemačka vlada je  navodno  rekla projektnim kompanijama da “ignorišu” poruke koje je uputio ambasador Richard Grenell.

Nord Stream 2 je cevovod od 1,222 kilometra koji se polaže u dno Baltika, što će uveliko povećati isporuku prirodnog gasa iz Rusije u Nemačku. To će udvostručiti uvoz ruskog gasa u Nemačkoj kada bude kompletan. Međutim, Trampova administracija je u više navrata izražavala svoje protivljenje projektu, tvrdeći da će to dati Moskvi nepotreban politički uticaj na Evropu. Trump je upozorio na sankcije za kompanije koje učestvuju u projektu, među kojima su i njemačke i austrijske firme.

Čudan krajnji plan se vidi kao pokušaj SAD-a da potkopa njemačko-rusku trgovinu energijom, u cilju prodaje skupljeg američkog ukapljenog prirodnog gasa Evropi. Toliko o američkom kapitalizmu slobodnog tržišta!

Grenellova pisma nemačkim firmama – koja su primljena tokom vikenda – smatraju se pretnjom bez presedana za ponašanje privatnog biznisa nacije. Američka ambasada poricala je da je to prijetnja, rekavši da su pisma samo navodila politiku Washingtona kojom se nameću sankcije.

To je, međutim, najnoviji zamah u kojem se pojavio silovatelj koji je u prošlosti bio optužen za kršenje diplomatskog protokola uplitanjem u unutrašnje poslove Njemačke. Njemački mediji su ranije  napravio grešku  Grenell za traženje “promjene režima” u Berlinu zbog otvorene podrške za antiimigracione stranke Alternativa za Njemačku (AfD).

Kada je Grenell prošlog maja preuzeo svoje diplomatsko mjesto u Berlinu, odmah je izazvao političku oluju kada je objavio da bi njemačke kompanije koje posluju s Iranom “trebale obustaviti operacije” ili se suočiti s kaznama američkih sankcija. To je bilo u vrijeme kada se predsjednik Trump povukao iz međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom. “Nikada ne reci zemlji domaćinu šta da radi, ako želiš da ostaneš u nevolji”, obrecne se  Wolfgang Ischinger, bivši nemački ambasador u Vašingtonu.

Samo nekoliko nedelja nakon tog sumnjivog debija, Grenell je dao intervju pro-Trump Breibart News outletu, hvaleći se da želi da “osnaži druge konzervativce širom Evrope”.To je prihvaćeno kao podrška AfD-u u Njemačkoj, koja se pojavila kao ozbiljan izazivač političkog establišmenta u Berlinu.

Martin Schulz, bivši lider Socijaldemokratske partije, bio je među nekoliko političkih ličnosti koje su tada zahtijevale otpuštanje Grenell. “Ono što ovaj čovjek radi je nečuven u međunarodnoj diplomatiji … ponaša se kao kolonijalni oficir krajnje desnice”, rekao je Schulz. On je dodao da je pošteno ukazao: “Ako bi nemački ambasador u Vašingtonu rekao da je on tu da podstakne demokrate, on bi bio odmah izbačen.”

Čini se da Grenellovi visokoprofilni medijski zahvati u vezi s njemačkom politikom i biznisom predstavljaju drsko kršenje Bečke konvencije iz 1964. godine, koja propisuje da diplomate moraju ostati neutralne u pitanjima politike koja se tiče zemlje domaćina.Zvanično, uloga ambasadora je da diskretno lobira u ime svoje vlade i da uvijek usvoji nisko profilisan.

Naravno, ovo neće biti prvi put da američke ambasade i izaslanici krše Bečku konvenciju u zemljama domaćinima. Vašington obično koristi ove predstave za podsticanje promene režima.

Ričard Grenel je, međutim, otvoreno prekršio ove norme i djelovao kao nepokolebljivi glasnik za Trampa, odražavajući predsjednikov prezir prema njemačkoj vladi kancelarke Angele Merkel. Rezultat,  prema  Der Spiegelu, je da je Grenell postala politički izolirana u Berlinu. Merkel ga “drži na distanci”, a većina političara, osim AfD-a, odbacila je njegov kontakt.

Nakon najnovije kontroverze pisanja pisama upozorenja nemačkim kompanijama, to može biti konačna slamka za toleranciju Berlina.

Nemački mediji već su komentarisali kako se “transatlantsko partnerstvo” završava pod Trampom.

Poslovne novine Handelsblatt su   ranije komentirale : “Ništa u transatlantskim odnosima više nije normalno … Berlin se predugo držao iluzije transatlantske normalnosti … doba bliskih veza je sada završeno”.

Štaviše, među nemačkim političarima i medijima sve je više poziva na “strateški autonomnu Nemačku i Evropu” koja je neograničena politikom Vašingtona.

Takav razvoj je već odavno zakašnjen, a njegova nužnost dugo traje od Trampa. Od kraja Drugog svetskog rata, Nemačka je ličila na okupiranu zemlju za američku vojnu moć i podređenu političkim ciljevima Vašingtona. Primarni cilj je uvijek bio spriječiti Njemačku da razvije prirodno partnerstvo s Moskvom, prethodno s bivšim Sovjetskim Savezom, a potom i Ruskom Federacijom.

Apsolutno zanemarivanje nemačkog suvereniteta možda je najbolje pokazalo ne administracija Trampa, već za vreme predsedavanja Baraka Obame kada se pokazalo da američke obaveštajne agencije prisluškuju lične telefonske pozive kancelara Merkel. Ako to nije kolonijalna arogancija, šta je onda?

Ipak, nemačka politička i medijska ustanova jedva da je protestovala zbog toga što je Vašington prekršio suverenitet zemlje i njenog lidera.

Ono što je Trump i njegov izaslanik u Berlinu uradio je da uzmu aroganciju na nepodnošljivo otvoren nivo. Trump šutira Njemačku zbog navodnih “nepoštenih trgovinskih praksi”, omalovažavajući Merkel zbog njene izbjegličke politike, promatrajući Berlin kako bi udvostručio svoj trošak za vojni budžet NATO-a, i gnjavio njemačke tvrtke zbog nepoštivanja neprijateljske vanjske politike Washingtona prema Iranu i Rusiji.

Trump je u svom hrapavom stilu samo ogolio dugo očekivanu američku hegemoniju nad Njemačkom. I to nije lijep prizor. Berlin se osramotio zbog toga što ga treba gledati kako bi se suprotstavio ovom američkom nasilju.

Apsurd je u tome što su SAD i njeni pripadnici NATO-a poslednje dve godine pjenili na usta o navodnom i nedokazanom ruskom uplitanju u unutrašnju politiku zapadnih država.Kad god je očigledna stvarnost, Amerikanci vode konje i trenere ometanja kroz njihove navodne saveznike, koji su očigledno vazali.

strategic-culture.org

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close