Da li Washington vlada svetom?
Jedan od najuzbudljivijih aspekata vanjske politike Donalda Trumpa u protekle dvije godine je pretpostavka da su odluke koje donose Sjedinjene Države obvezujuće za ostatak svijeta. Osim u vrijeme rata, nijedna druga nacija nikada nije nastojala spriječiti druge nacije da trguju jedna s drugom. Sjedinjene Države su također jedinstveno nastojale kažnjavati druge zemlje za navodne zločine koji se nisu dogodili u SAD-u, a koji nisu uključivali američke građane, ističući da sve države moraju poštivati sve kazne koje je izrekao Vašington.
Sjedinjene Države sada vide sebe kao sudiju, porotu i dželate u policijskoj kontroli međunarodne zajednice, uobraženost koja je počela poslije Drugog svjetskog rata kada su američki predsjednici počeli da sebe nazivaju “vođom slobodnog svijeta”. Zakon o borbi protiv terorizma iz 1987. godine (ATA) kako je izmijenjen i dopunjen 1992. godine, kao i naknadno povezano zakonodavstvo, da se uključi Zakon o pravdi protiv sponzora terorizma iz 2016. (JASTA). Građani ili stanovnici Sjedinjenih Američkih Država mogu koristiti zakonske propise za građanske presude protiv navodnih terorista bilo gdje u svijetu i mogu se koristiti za kažnjavanje vlada, međunarodnih organizacija, pa čak i korporacija za koje se smatra da podržavaju teroriste, čak i posredno ili nesvjesno.Tužitelji mogu tužiti za povrede svoje “osobe, imovine ili posla” i imati deset godina da podnesu tužbu.
Ponekad veze i nivo dokaza koji zahtevaju američki sud da preduzmu akciju su slabi, a to je uljudnost. Tužbe trenutno mogu tražiti sekundarnu odgovornost za treće strane, uključujući banke i velike korporacije, pod “materijalnom podrškom” statuta o terorizmu.To uključuje odgovornost za “pomaganje i podržavanje” kao i pružanje “usluga” bilo kojoj grupi koju Sjedinjene Države smatraju teroristima, čak i ako je teroristička oznaka sumnjiva i / ili ako je ta podrška nenamjerna.
Dve nedavne tužbe traže civilnu odštetu u okviru ATA, a JASTA je uključivala Iran i Siriju.Što se tiče Irana, u junu 2017. porota je raspravljala jedan dan pre nego što je izrekla osuđujuću presudu protiv dve iranske fondacije zbog kršenja američkih sankcija, dozvoljavajući saveznom sudu da ovlasti američku vladu za zaplenu nebodera u Midtown Manhattanu. To je bila najveća građanska oduzimanje terorizma u istoriji Sjedinjenih Država. Predsedavajući sudija je odlučio da porodicu žrtava terorizma,uključujući i napade 11. septembra, raspodeli prihod od prodaje zgrade, koji bi mogao da iznosi i milijardu dolara .. Sud je odlučio da Iran ima neku krivicu za napade 11. septembra kao državni sponzor terorizma, iako nije mogao utvrditi da je Iran direktno uključen u napade.
Odluka protiv Irana mora se smatrati pomalo bizarnom jer je jasno da Iran nije imao nikakve veze sa 11. septembrom, ali je ionako proglašen krivim jer ga je Stejt department u Vašingtonu proglasio državnim sponzorom terora. Sposobnost da se utvrdi krivica na osnovu tumačenja ponašanja strane vlade stavlja neverovatnu moć u ruke neizabranih birokrata koji donose političke odluke o tome ko je „dobar“, a ko „loš“.
Drugi, noviji, sudski slučaj uključio je Siriju. Prošle sedmice je federalni sud u Okrugu Kolumbija presudio da je Sirija odgovorna za ciljanje i ubijanje američkog novinara koji je pokrivao granatiranje područja Homsa održanog 2012. godine.
Sud je dodelio 302,5 miliona dolara porodici novinara Marie Colvin. U svojoj presudi, sudija Amy Berman Jackson je navela “dugogodišnju politiku nasilja u Siriji” koja traži “zastrašivanje novinara” i “suzbijanje neslaganja”. Kao što obično nije moguće ni u američkim sudovima tužiti stranu vladu, takozvana ljudska prava grupa finansirana od strane SAD-a i drugih vlada pod nazivom Centar za pravdu i odgovornost je svoj slučaj oslonila na određivanje Damaska kao državnog sponzora terorizma . Sudija je smatrao da su izneseni dokazi „vjerodostojni i uvjerljivi“.
Složenost onoga što se dešava u Siriji je takva da je teško zamisliti da bi sudija sa sjedištem u Vašingtonu mogao prosuditi na bilo koji kredibilan način. Colvin je bio u ratnoj zoni, a tužioci, čiji je cilj bio da sastave dosje o ratnim zločinima protiv Sirije, iznijeli su svoj slučaj koristeći dokumente koje su dostavili, što je svakako predstavljalo partizansko gledište i moglo bi se i sami izmisliti. Na osnovu sopstvenih komentara, sudija Amy Berman Jackson svakako je došla u igru sa svojim vlastitim stavom o Siriji i o čemu se tu radi.
Još jedan američki poklon međunarodnoj sudskoj praksi bio je Magnitski akt iz 2012. godine, proizvod dobrog entuzijazma administracije Barakovog Obame. Bila je zasnovana na naraciji o onome što se dešavalo u Rusiji pod besmislenim Borisom Jeljcinom i njegovim nacionalističkim nasljednikom Vladimirom Putinom, kojeg je prodavao jedan Bill Browder, za kojeg mnogi vjeruju da je bio glavni igrač u pljački bivšeg Sovjetskog Saveza.Browder i njegovi saučesnici u medijima tvrdili su da je ruska vlada bila saučesnik u hapšenju, mučenju i ubijanju jednog Sergeja Magnickog, računovođe koji je postao uzbunjivač koji radi za Browdera. Gotovo svaki aspekt priče je osporavan,
Što je još gore, Zakon o Magnitskom je proširen i sada je Globalni zakon o odgovornosti za ljudska prava Magnitskog iz 2017. godine. Koristi se za sankcionisanje i na drugi način kažnjavanje navodnih „kršitelja ljudskih prava“ u drugim zemljama. Najskorije je korišćen u slučaju Jamal Khashoggi, u kojem su SAD sankcionisale navodne ubice saudijskog disidentskog novinara, iako niko nije bio osuđen za bilo kakav zločin.
Nezavisni od Magnitskog i raznih postupaka ATA-e je sposobnost Ministarstva finansija SAD-a i Ureda za kontrolu stranih aktiva (OFAC) da sankcionišu sposobnost zemlje da prebacuje novac kroz američki finansijski sistem koji kontrolira SAD. To je ono što se trenutno dešava u vezi sa plaćanjem venezuelskog izvoza nafte, koje je sankcionisano i neće moći da koristi dolarski sistem posle 28. aprila. Slična nametnuta sankcija SAD je trenutno na snazi protiv Irana, sa svim potencijalnim kupcima iranske nafte, koji su podvrgnuti sekundarnim sankcijama ako nastave da kupuju posle 5. maja.
Većina svetskog naftnog biznisa se odvija u dolarima, tako da Ministarstvo finansija ima efektivno oružje u ruci da se upliće u strane zemlje bez slanja marinaca, ali postoji, naravno, opasnost da ostatak sveta hoće. na kraju je čitao listove čaja i napustio upotrebu petrodolara. Ako se to dogodi, američkoj vladi će otežati da nastavi da štampa dolare bez obzira na deficit, jer će biti malo potražnje za dodatnom američkom valutom u opticaju.
Princip da Vašington treba da poštuje suverenitet drugih država, čak i kada se ne slaže sa njihovim unutrašnjim politikama, zapravo je napušten. I, kao da stvari nisu bile dovoljno loše, neki novi zakoni praktično garantuju da će u bliskoj budućnosti Sjedinjene Države učiniti još više da bi se mešale i destabilizovale veći deo sveta. Kongres je prošao i predsjednik Trump potpisao je Elie Wiesel genocida i Zakon o sprečavanju Atrocities, koji nastoji poboljšati odgovor Vašingtona na masovna ubojstva. Sprečavanje genocida i masovnih ubistava je sada deo američke agende nacionalne bezbednosti. Radna grupa za masovne zločine i službenici Stejt departmenta će biti obučeni da ih senzibiliziraju za predstojeći genocid, iako se pretpostavlja da se novi program neće primijeniti na Palestince jer imenjak zakona nikada nije bio zabrinut zbog njihovog suzbijanja i ubijanja od strane države Izrael .
strategic-culture.org
