Diktatura je nemoralna i kada zabranjuje grijeh, demokratija je moralna i kada ga dopušta. Moral je neodvojiv od slobode. Samo slobodno ponašanje je moralno ponašanje. Negirajući slobodu, pa time i mogućnost izbora, diktatura u svojim premisama sadrži negaciju morala. Utoliko, bez obzira na sve historijske privide, diktatura i religija se uzajamno isključuju. Jer kao što će se u dilemi tijelo-duh, religija uvijek opredijeliti za duh, tako će se izboru između htijenja i ponašanja, namjere i djela, uvijek opredijeliti za htijenje i namjeru, bez obzira na rezultat, odnosno posljedicu.
U religiji djelo ne vrijedi bez namjere, bez “nauma”, tj. bez mogućnosti ili slobode da se čini i ne čini. Kao što prisilno gladovanje nije post, tako prisilno dobro nije dobro i sa religijskog stanovišta je bezvrijedno. Zato je sloboda izbora, tj. moći činiti ili ne činiti, pridržavati se ili kršiti, uslov svih uslova svake religije i svakog morala. I zato uništenje mogućnosti ovog izbora, fizičkom silom u diktaturi ili dresurom u utopiji, znači njihovu negaciju. Iz ovog slijedi da svako istinski humano društvo mora biti zajednica slobodnih pojedinaca.
Piše: Alija Izetbegović
Dialogos.ba
