logo
bios

22.05.1866. – Rođen Avdo Međedović, najveći bošnjački epski pjesnik svih vremena

Objavljeno prije 4 mjeseca . u uto, maj 21st, 2019

Na nišanu na mezarju u Obrovu- Akovi, kod Bijelog Polja, gdje je Avdo Međedović ukopan uklesan je datum rođenja 22.05.1866.g.  Mezarje je dala urediti  Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, na čijem čelu se nalazi prof. dr. Šefket Krcić, koji se zdušno zalagao i zalaže u afirmiranju djela Avda Međedovića . „Avdova poezija želi sačuvati bošnjački narod od poniženja i asimilacije koji mu nameću stalni agresorski režimi prema Bosni i Hercegovini i Sandžaku“, ističe dr. Krcić akcentirajući  da  se sa Avdovim djelima  Bošnjaci svrstavaju u narode koji daju ton i smisao civilizacijskim tokovima.

BOŠNJAČKI HOMER Stoljeće i po od rođenja epskog pjesnika Avde Međedovića

Svojih vrijednosti tek se sjetimo kad nam neko skrene pažnju na njih. Sa njima se u svom povijesno-kulturnom hodu nismo posebno dičili niti hvalisali, odnosno nismo ih iznosili navidjelo javnosti.

SELMAN SELHANOVIĆ – Preporod.com

Doduše, drugi iz našeg okruženja su nam te i takve  vrijednosti minimizirali i marginazirali, ali i mi sami kao narod, ruku na srce, nismo isticali. Tako smo u proteklom periodu svoje vrijednosti zatajivali i skrivali, a druge, nasuprot, veličali. Kako tome nismo predavali važnost, drugi su naše vrijednosti uzimali i svojatali. Međutim, kako svako vrijeme nosi svoje breme tako se i mi trebamo, ako Bog da, oslobađati nametnutih okova prošlosti, te svoje vrijednosti  s ponosom isticati svijetu u kome živimo. S  obzirom na  sadašnje okolnosti možemo se zapitati da  je kojim slučajem pjesnik Avdo Međedović  u svom vremenu bio slobodan i da je uživao podršku naroda i države, kakav bi bio tek on pjesnik?

 

“… To je bilo, kad se je činilo,

U taj zeman sjajnog Sulejmana,

Dobra Bosna a dobar i zeman.

Dobro ih je pomagao sultan.

Od mene vi malo razgovara,

A od Boga dugo i široko…”

(“Ženidba  Smailagić Meha”, 12300-12306)

 

No  ono što je, sa ove distance, sigurno jeste da je Avdo  Međedović – ličnost svjetskog renomea,  te da ga s pravom mnogi  još nazivaju bošnjački Homer. I ne samo da Avdi Međedoviću pripisuju te epitete i kvalitete, nego svjetski stručnjaci ističu da on čak  nadmašuje ovog starog grčkog pjesnika. Upravo, američki stručnjaci  A. Lord i  M. Perri  su Avda Međedovića otkrili  kao „pjevača priča“ koji je oživotvorio homersko pitanje dajući odgovor na koji se način čuva sjećanje na povijesne  junake i događaje, i kako se ono prenosi s koljena na koljeno. Istaknimo  samo da se u zbirci biblioteke na Univerzitetu u Harvardu nalazi još osamnaest Avdovih epova koji iščekuju  stručnu i kritičku obradu. Radi se o tradiciji svakog naroda po kojem se oni prepoznaju, pa na primjer  Prešern predstavlja slovenačku književnost, Gundulić- hrvatsku, Dante- italijansku, Šekspir- englesku itd. Ovako  trebali su nam Amerikanci reći da imamo jednog od najvećih pjevača epskih pjesama. Amerikanci su nam tako 1974.godine prvi objavili ep Avda Međedovića „Ženidba Smailagić Mehe“, da bi  gapriredio dr. Enes Kujundžić objavivši ga  u Bosni i Hercegovini, dok je  treći put 1994.g. svjetlo dana ugledao u Njemačkoj. Otuda sada naša omladina nema značajniji  uvid i znanje  o ovom našem znamenitom pjesniku. Nažalost, o njemu se ti vidici dalje ne šire. I, ne samo da se o liku i djelu Avda  Međedovića ne izučava u našim školama, nego nema ni adekvatnih obilježja. Tek odnedavno jedna škola  u Novom Pazaru, kao i jedna ulica u Podgorici-  nosi ime ovog čuvara naše usmene tradicije. Štaviše, mnogi i ne znaju ni tačan datum njegova rođenja, pa se u nekim enciklopedijama i tekstovima na internetu spominju različiti datumi.  Na nišanu na mezarju u Obrovu- Akovi, kod Bijelog Polja, gdje je Avdo Međedović ukopan uklesan je datum rođenja 22.05.1866.g.  Mezarje je dala urediti  Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, na čijem čelu se nalazi prof. dr. Šefket Krcić, koji se zdušno zalagao i zalaže u afirmiranju djela Avda Međedovića . „Avdova poezija želi sačuvati bošnjački narod od poniženja i asimilacije koji mu nameću stalni agresorski režimi prema Bosni i Hercegovini i Sandžaku“, ističe dr. Krcić akcentirajući  da  se sa Avdovim djelima  Bošnjaci svrstavaju u narode koji daju ton i smisao civilizacijskim tokovima.

Konačno, naša namjera bila je da obilježavanjem 150- godišnjice  od rođenja Avda Međedovića – ukažemo na značaj ovog našeg i svjetskog epskog pjevača koji svakako zaslužuje da bude uvršten u naš obrazovni proces. U tom smislu zamolili smo i dobili mišljenja nekih naših poznavalaca i istraživača usmene književnosti  koje u cjelosti, imajući u obzir limintiranost prostorom u listu, nismo mogli prezentirati. Nadamo se da će budući radovi na ovu temu biti inicirajući, šireći vrijednosti o nama samima.

 Cijeli tekst u Preporodu od 15. maja

Biografija Avde Međedovića

________________

Avdo Međedović (1875-1953)

Avdo Međedović je najveći bošnjački epski pjesnik svih vremena i jedan od najvećih epskih stvaralaca uopšte. Autor je čuvenog epa „Ženidba Smailagić Meha”, dugog kao „Ilijada” i „Odiseja”. Njegove pjesme neprevaziđene su po jačini i dužini ispjevanih stihova, a poznati američki naučnik Milman Peri, istraživač i profesor sa Univerziteta Harvard iz prve polovine XX stoljeća, nazvao ga je „balkanskim Homerom”.

Rođen je 1875. godine, u selu Obrov, u blizini Bijelog Polja. U djetinjstvu nije učio nikakve škole, a nakon navršenog punoljetstva punih devet godina služio je u osmanskoj vojsci i za to vrijeme dobro savladao osmanski jezik i u Solunu završio podoficirsku školu.

Nakon povratka iz vojske životni vijek proveo je na imanju u rodnom Obrovu, radeći u porodičnoj radnji (kasapnici) u Bijelom Polju.

Sa guslama se susreo još u ranom djetinjstvu a guslarsku vještinu učio je najprije od oca Huseina, koji je bio vrstan guslar, a kasnije i od drugih čuvenih guslara toga doba: Ćor Husa Husovića, Nezira Kaljića i drugih. Zahvaljujući izuzetnom daru i vještini, tokom vremena postao je najveći i najtraženiji guslar i narodni pjevač u kraju.

Govoreći o njegovom pjevanju, poznati bošnjački književnik Ćamil Sijarić, koji je kao dječak imao priliku da sluša Avda Međedovića, zapisao je: „Željenom gostu su dali najbolje mjesto u sobi, među prozorima sjeli su ga na šiljte, a iza leđa metnuli jastuke da se nasloni. Sjedeći tako, okrenut slušaocima, od kojih su oni viđeniji sjedili na ćilimu, ostali na sećijama ili su stajali, Avdo je započeo svoju pjesmu… Glas mu je bio bariton, jasan, zvučan, dolazio je iz dubine grla.”

Istražujući epsko stvaralaštvo na širim balkanskim prostorima, a u cilju odgonetanja tzv. „homerovskog pitanja”, jedan od najuticajnijih klasičnih filologa XX stoljeća, profesor na prestižnom američkom univerzitetu Harvard, Milman Peri, zabilježio je, tokom 1935. godine, na specijalnim aluminijumskim fonografskim pločama, 80.000 Avdovih epskih stihova. Na osnovu tih istraživanja Peri je zasnovao savremenu teoriju usmene književnosti i modernu homerologiju.

Nastavljač Perijevog rada na sakupljanju epskog stvaralaštva Albert Bates Lord, također profesor na Harvardu, godine 1950/51., zabilježio je još 18.000 Međedovićevih stihova, kompletirajući na taj način impozantnu kolekciju od oko 100.000 stihova „sandžačkog Homera” Avda Međedovića.

„Malo je ko tada u Bijelom Polju i znao za nekakvog Homera. I da je neko gledao Avda Međedovića kako pije vodu sa šadrvana i rekao: „Ovo je Homer”, to bi prošlo kao dokona lakrdija, jer je svako znao da je Avdo Međedović običan seljak sa Obrova kraj Bijelog Polja, koji se od drugih razlikuje po tome što umije da pjeva uz gusle. Ko je dokon, može da ga sluša i dangubi, a ko ga sluša pašće na njegove grane. Osiromašiće, kao što je on osiromašio, jer, „u kojoj kući gusle gude, tu žižak na tavanu žito ne jede”, govorio je Ćamil Sijarić o Avdu Međedoviću.

Među 58 zabilježenih pjesama Avda Međedovića ističu se: Sultan Selim uzima Bagdat, Đerđelez Alija i Vuk Jajčanin, Ženidba Smailagić Meha, Bolovanje cara Dušana u Prizrenu, Robija Tala Oreškog osam godina u Ozimu, Osman-beg Delibegović i Pavićević Luka, Mujo i Halil ufatili Kostreš Harambašu, Ženidba Vlahinić Alije Zlatom Alajbega iz Klisa.

Međedovićeva epska pjesma „Ženidba Smailagić Meha” ima 12.311 stihova i duga je kao „Ilijada” i „Odiseja”. Prvi put ova pjesma objavljena je u Sarajevu, 1987. godine.

Nepoznat i nepriznat, kako je i živio, Avdo Međedović je umro, u svom rodnom Obrovu, 1953. godine.

Bogato epsko stvaralaštvo Avda Međedovića sakupljeno je u posebnu zbirku „The Milman Parry Collection“, koja se čuva na Univerzitetu Harvard[1], a u najvećem obimu izučavanjem njegovog djela, poslije Perija i Lorda, bavio se dr. Zlatan Čolaković (1955-2008)[2], sin velikog bošnjačkog književnika Envera Čolakovića, autora poznatog romana „Legenda o Ali-paši“.

O bogatom epskom stvaralaštvu Avda Međedovića pisali su mnogi historičari književnosti, lingvisti, muzikolozi, folkloristi i drugi istraživači, a na bazi proučavanja njegove i druge bošnjačke epske poezije utemeljena je i jedna sasvim nova teorija književnosti.

Na Harvardu i drugim elitnim univerzitetima u Americi, djelo Avda Međedovića upoređuje se sa djelom poznatog starogrčkog pjesnika Homera.


[1] Zbirka „The Milman Parry Collection“, koja se čuva u biblioteci Univerziteta Harvard, sastoji se od tekstova koje je Milman Peri, sa svojim saradnicima Nikolom Vujnovićem i Iljom N. Goleniščevim – Kutizovim, prikupio 1933. i 1934/35. godine, i sadrži uglavnom sandžačke epske pjesme. Njoj je pridodata zbirka stihova koje je nešto kasnije, 1950/51. godine, prikupio Albert Bates Lord, nastavljač Perijevog rada i autor čuvene zbirke „Pjevač priča“.

[2] U izdanju časopisa „Almanah“, 2007. godine, objavljen je najveći izbor epike Avda Međedovića, dvotomna knjiga Zlatana Čolakovića „Epika Avda Međedovića – The epics of Avdo Međedović“. Knjiga sadrži novo izdanje slavnog epa „Ženidba Smailagić Meha“ i druga četiri obimna epska spjeva. Osim njih, u knjizi su preneseni i razgovori Međedovića sa Perijem i Vujnovićem o pjesmama, pjevačima i tehnici epskog stvaranja, Perijev dotad nepoznati rukopis „Pitanja iz Bijelog Polja“, kao i najznačajniji tekstovi o Međedoviću (Lord, Bašić, Danek), hronologija Perijevog sabiranja, Međedovićeva bibliografija, rječnik Međedovićeve epike i fotografije iz Perijevog arhiva na Harvardu.

(Sandzacki Bosnjaci)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh