logo
bios

Posljednji, 14. vanredni kongres SKJ

Objavljeno prije 4 godine . u sri, jan 20th, 2016

20.01.1990 – U Beogradu je održan posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavije (14. vanredni kongres SKJ). Zbog neslaganja u rješavanju ključnih problema jugoslovenske zajednice, slovenačka i hrvatska delegacija napustile su taj skup. To je bio kraj Saveza komunista Jugoslavije, a mnogi smatraju da je time počeo raspad SFRJ.

Prije tačno 26 godina u beogradskom Sava centru počeo je 14. vanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije koji je prekinut nakon što je delegacija Slovenije, nezadovoljna težnjama za jačanjem savezne države, napustila kongresnu dvoranu. Ovaj događaj smatra se početkom raspada SFRJ.

Četrnaesti (vanredni) kongres Saveza komunista Jugoslavije održan je od 20. do 22. januara 1990. godine, u beogradskom centru „Sava“. U radu kongresa učestvovali su delegati iz svih republika i pokrajina, kao i partijska delegacija JNA.

Od 14. Kongresa SKJ jugoslovenska javnost je očekivala mnogo. Ekonomska kriza koja je već deceniju pritiskala Jugoslaviju i natjerala je na stezanje kajiša, nakratko je zaustavljena reformama Ante Markovića. Nacionalizam koji je bujao poput korova prijetio je da zemlju pocijepa po republičkim šavovima. U Srbiji i Hrvatskoj, ali i u drugim republikama, već su se izdvojili budući nacionalni lideri. Slobodan Milošević i Franjo Tuđman postali su političke ikone, a nacionalna euforija zahvatila je i druge narode SFRJ.

Kongres je obilježio sukob srpske i slovenačke delegacije. Srpski predstavnici su se zalagali za uvođenje sistema „jedan čovek – jedan glas“, odnosno za centralizovanje Jugoslavije. Slovenci su predlagali konfederaciju partije i države. Prijedlozi slovenačke delegacije, koju je predvodio Milan Kučan, bili su odbijeni, dok su srpski prihvatani većinom glasova.

Nakon dva dana rada i veoma oštrih verbalnih sukoba, delegacija SK Slovenije napustila je uveče 22. januara kongresnu dvoranu centra „Sava“. Šef delegacije SK Srbije, Slobodan Milošević, predložio je da kongres nastavi rad, ali se tome oštro suprotstavila delegacija SK Hrvatske. Hrvati su najavili da će i oni napustiti kongres ako taj prijedlog bude prihvaćen. Podržale su ih delegacije SK Makedonije i SK Bosne i Hercegovine.

Ivica Račan koji je bio na čelu hrvatske delegacije izašao je za govornicu i rekao : „Mi ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca”. Nakon toga i hrvatska delegacija napušta Kongres.
Predsjednik Predsjedništva CK SKJ, Makedonac Milan Pančevski, zaključio je rad kongresa i najavio da će on nastaviti rad, ali se to nikada nije desilo.

Time je, nakon 46 godina, završena vladavina SKJ. Ovaj događaj bio je jedan od ključnih u procesu raspada SFRJ koji je ubrzano uslijedio.

U to vrijeme politički pluralizam je u stvarnosti već zaživio. U Sloveniji su već bili održani izbori za slovenačkog člana saveznog Predsjedništva, a u Hrvatskoj i Sloveniji vođene su pripreme za prve višestranačke izbore za Hrvatski sabor i Skupštinu Slovenije.

Optimizam se pretvorio u razočarenje

Na naslovnoj strani beogradske “Politike” od 21. januara 1990. godine najavljen je početak 14. vanrednog Kongresa Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Tekst sa naslovom ” SKJ mora dokazati da ima snage i sposobnosti za ostvarenje nove etape razvoja našeg društva“ sugerisao je da Partija ima rješenje za krizu koja je opasno nagrizla socijalističku Jugoslaviju koja je ubrzano ulazila u svoju posljednju etapu-raspada. Podnaslov teksta – “Odgovornost za sudbinu socijalizma”, ukazivao je da jedina i vladajuća partija nije spremna za novi model društvenog uređenja i da Jugoslaviju ne može da vidi drugačije osim kao socijalističku, koliko god se govorilo o reformama.

Već narednog dana, sa puno manje optimizma, „politika“ piše da se „desilo ono što se moralo desiti“ i da ključni događaj 14. Kongresa nije bio odlazak slovenačke delegacije, već trenutak kada je većinom glasova odbijen prijedlog Slovenije da Savez komunista Jugoslavije postane „savez saveza“, odnosno da SKJ bude podijeljen na republičke i pokrajinske partije koje jedna s drugom nemaju nikakve veze. To bi, suštinski, bio prvi korak ka konfederalizaciji zemlje.

Protiv toga je bilo 1.165 delegata, dok je za konfederalizaciju glasalo samo 109 učesnika Kongresa.
Tih dana je savezni premijer Ante Marković, ohrabrivao Jugoslovene da će SFRJ opstati i bez SKJ.
“Jugoslavija može i bez Partije” glasio je naslov članka u zagrebačkom “Večernjem listu” u kojem je predsjednik Saveznog izvršnog vijeća ustvrdio da će Jugoslavija funkcionisati “bilo ili ne bilo Saveza komunista”.

„Noćašnji zaplet gura Jugoslaviju u dalju krizu, u nove teške međunacionalne svađe. U pitanju su i privredna i politička reforma.“ Ovim proročanskim riječima kolumnista „Večernjeg lista“ počeo je tekst pod naslovom „Vrč se razbio“.

I zaista, rasulo koje je nastupilo na posljednjem kongresu SKJ i definitivno je označilo kraj Titove Jugoslavije koja je nakon 45 godina bukvalno „izgorjela“ u haosu građanskog rata.

istinito.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh