Prvih 650 djece logoraša u Zagreb je stiglo iz Stare Gradiške. Na putu je umrlo 17 djece, a na zagrebačkom kolodvoru još 30, dok je 37 najteže oboljele djece smješteno u bolnicu u Zagrebu, ali su i ona umrla.
Logor za djecu od 6 mjeseci do 14 godina
U iduća dva dana stigla su nova djeca, da bi krajem srpnja 1942. u Jasku stiglo još 850 djece iz logora Jablanac, a 5. kolovoza još 800 djece iz logora Mlaka. Ova dva logora nalazila su se u srpskim selima Mlaka i Jablanac između Stare Gradiške i Jasenovca.
Posljednji transport bio je prijevoz dječaka iz logora Gornja Rijeka 14. kolovoza. Odlučeno je da oko polovina djece bude smještena u barake u obližnjem selu Reke. U oba logora bilo je oko 3330 djece, od kojih je od srpnja do zatvaranja logora u listopadu 1942. umrlo 768.
Logor je bio za djecu u dobi od šest mjeseci do 14 godina. Većina djece logoraša bila je smještena u prostorijama dvorca Erdody i barakama koje je talijanski okupator 1941. izgradio za smještaj vojnih konja. Uvjeti u kojima su djeca boravila bili su katastrofalni, a mnoge časne sestre zadužene kao čuvarice logora isticale su se u zlostavljanju.
Grobar pokapao dječja tijela na livadi
Bivši logoraš Mihajlo Veljić prisjetio se tih mučnih dana, piše Antifašistički vjesnik.
“Časne su se sestre držale loše, iako ne mogu reći da su ubijale djecu, ali su ih maltretirale i tukle. Smrtnost je bila velika pa je svakodnevno dolazio mjesni grobar i dječja tijela pokapao na livadi na kojoj su se pokapali Židovi i neki žandari jer po tadašnjim zakonima, pravoslavna djeca nisu mogla biti pokopana na mjesnom groblju”, rekao je Veljić.
Glavna upravnica logora, časna sestra Barta Pulherija, inače šogorica ustaškog doglavnika Mile Budaka, nakon rata proglašena je ratnom zločinkom.
Izvor: Index.hr
